SURA 32. AS-SAGDA * PADANJE NIČICE

SURA 32. AS-SAGDA * PADANJE NIČICE
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-mim.
2. Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova,
3. a oni govore: "On je izmišlja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga
da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da
bi išao pravim putem.
4. Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih
razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni
zaštitinika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?
5. On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u
danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.
6. To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i
Milostivi.
7. koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače –
8. a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,
9. zatim mu savršeno udove obliči i život mu udahne, - i On vam i sluh
i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!
10. Oni govore: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni
biti?" Oni ne vjeruju da pred Gospodara svoga izići.
11. Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a
poslije ćete se Gospodaru svome vratiti."
12. A da ti je vidjeti grešnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom
svojim, reći: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da
dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!’
13. A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na pravi put uputili, ali
Ja sam već istinu rekao: "Napuniću, zaista, džehennem džinnovima i
ljudima zajedno!’
14. Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj dan doživjeti, - i
Mi ćemo vas zaboraviti -, i vječnu patnju trpite zbog onoga što ste
radili.
15. U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na
tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.
16. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz
straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.
17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene
radosti čekaju.
18. Zar da vjerniku bude isto kao grešniku? Ne, njima neće biti isto:
197
19. one koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče
u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili;
20. a one koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati; kad god
pokušaju da iz nje iziđu, biće u nju vraćeni i biće im rečeno: "Trpite
kaznu u vatri koju ste poricali."
21. I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi
li se pokajali.
22. A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara
svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!
23. Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u to da je on nije
primio – i putokazom je sinovima Israilovim učinili.
24. Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se
zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u
dokaze Naše čvrsto vjerovali.
25. Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u onome oko
čega su se razilazili.
26. Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po
čijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa zašto neće da
čuju?
27. Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da,
uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni
sami – pa zašto neće da vide?!
28. I oni govore: "Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?"
29. Reci: "Na Sudnjem danu, kada nevjernicima neće nikako koristiti to
što će tada vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati.’
30. Zato se ti okreni od njih i čekaj, i oni doista čekaju!