SURA 40. AL-MU’MIN * VJERNIK

SURA 40. AL-MU’MIN * VJERNIK
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ha mim.
2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajuæi,
3. koji oprašta grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kažnjava i
obilno nagraðuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraæa.
4. O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka
te ne obmanjuje to što se oni po svijetu kreæu.
5. I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su
se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne
svoga poslanika i trudio se da neistinom uguši istinu, pa sam ga Ja
kažnjavao, - a kakva je bila kazna Moja!
6. I tako æe se rijeè Gospodara tvoga ispuniti da æe oni koji nisu
htjeli da vjeruju – stanovnici u vatri biti.
7. Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega velièaju i hvale
Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi
vjernicima: "Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošæu i znanjem; zato
oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i saèuvaj ih
patnje u vatri!
8. Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeæao, i
pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, 0 one koji su bili
dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar.
9. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš
kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to æe, zaista, veliki
uspjeh biti!"
225
10. Onima koji nisu vjerovali doviknuæe se: "Allahova odvratnost prema
vama kad ste, pozvani da vjerujete, ostali nevjernici – bila je,
doista, veæa od vaše odvratnosti sada prema sebi."
11. "Gospodaru naš," – reæi æe oni -, "dva puta si nas usmrtio i dva
puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa imali ikakva naèina
da se iziðe?"
12. "To vam je zato što niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom,
a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka
pripada jedino Allahu, uzvišenom i velikom."
13. On vam pokazuje znamenja Svoja i spušta vam opskrbu s neba, a pouku
æe prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraæa.
14. Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajuæi vjeru - pa makar
to nevjernicima bilo mrsko -,
15. Onome najuzvišenijem, koji svemirom vlada, koji šalje Objavu,
rijeèi Svoje – kome hoæe od robova Svojih, da upozori na Dan susreta
meðusobnog,
16. na Dan kad æe se oni pojaviti, kada Allahu neæe o njima ništa
skriveno biti. "Ko æe mati vlast toga dana?" – "Allah, Jedini i
Svemoæni!"
17. Svaki èovjek æe toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagraðen biti;
toga Dana neæe biti nepravde! Allah æe, zaista, brzo obraèunati.
18. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada æe srca do grkljana
doprijeti i poprijeèiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni
posrednika neæe imati koji æe uslišan biti.
19. On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i u
ono što grudi kriju;
20. Allah æe po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega,
klanjaju – neæe ni po èemu suditi. Allah, zaista, sve èuje i sve vidi.
21. Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni
prije njih. Bili su od njih moæniji i više spomenika su na Zemlji
ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od
Allahove kazne nije odbranio.
22. Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im
poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moæan, On strahovito
kažnjava.
23. Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim
24. faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: "èarobnjak i lažov!"
25. A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte mušku
djecu onih koji vjeruju u ono što on govori, a ostavljajte u životu
njihovu žensku djecu!’ – Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna.
26. "Pustite vi meni" – reèe faraon – "da ubijem Musaa, a on neka traži
pomoæ od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmjeni
ili da u zemlji nered ne izazove."
27. Musa reèe: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vašega da me zaštiti
od svakog oholog koji ne vjeruje u Dana u kome æe se raèun polagati!’
28. A jedan èovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio
vjerovanje svoje reèe: "Zar da ubijete èovjeka zato što govori:
226
’Gospodar moj je Allah!’, onoga koji vam je donio jasne dokaze od
Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž æe njemu nauditi, a ako
govori istinu, onda æe vas stiæi barem nešto od onoga èime vam prijeti,
jer Allah neæe ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji
mnogo laže.
29. O narode moj, danas vama priprada vlast i vi ste na vrhovima u
zemlji, ali ko æe nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?"
A faraon reèe: "Savjetujem vam samo ono što mislim, a na pravi put æu
vas samo ja izvesti."
30. A onda onaj vjernik reèe: "O narode moj, bojim se da i vas ne
stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili
urotili,
31. kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima
poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.
32. O narode moj, plašim šta æe biti s vama na Dan kada budete jedni
druge dozivali,
33. na Dan kada budete uzmièuæi bježali, kada vas od Allaha neæe moæi
niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neæe niko
uputiti.
34. Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno
sumnjali u ono što vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: ’Allah
više neæe poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u
zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja,
35. one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz
nije došao, pa izazivaju još veæu Allahovu mržnju i mržnju vjernika. –
Tako Allah peèati srce svakog oholog i nasilnog."
36. "O Hamane," - reèe faraon – "sagradi mi jedan toranj ne bih li
stigao da staza,
37. staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da
je on, zaista, lažac." I eto tako su se faraonu njegova ružna djela
uèinila lijepim i on je bio odvraæen od pravog puta, a lukavstvo
faraonovo se završilo na njegovu štetu.
38. I onda onaj vjernik reèe: "O narode moj, ugledajte se u mene, ja æu
vam na pravi put ukazati!
39. O narode moj, život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a
onaj svijet je, zaista, Kuæa vjeèna.
40. Ko uèini zlo, biæe prema njemu kažnjen, a ko uèini dobro – bio
muškarac ili žena, a vjernik je -, u džennet æe; u njemu æe imati u
obilju svega, bez raèuna.
41. O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene
pozivate u vatru:
42. pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim
onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji
mnogo prašta.
43. Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate neæe nikome ni
na ovom ni na onom svijetu odazvati i da æemo se Allahu vratiti, i da
æe mnogobošci stanovnici u ognju biti.
227
44. Tada æete se sigurno mojih rijeèi sjetiti! A ja Allahu prepuštam
svoj sluèaj; Allah, uistinu, robove svoje vidi."
45. I Allah ga je saèuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove
ljude zla kob zadesi.
46. Oni æe se ujutro i naveèe u vatri pržiti, a kada nastupi èas:
"Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!"
47. I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlaèeni
reknu glavešinama svojim: "Mi smo se za vama povodili, možete li nas
makar malo vatre osloboditi?",
48. onda æe glavešine reæi: "Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je
presudio robovima Svojim."
49. I oni koji æe u vatri biti govoriæe stražarima džehennemskim:
"Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan svoju patnju ublaži!"
50. "A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili? – upitaæe
oni. – "Jesu!" – odgovoriæe. – "Molite onda vi!" – reæi æe oni. Ali æe
molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti.
51. Mi æemo, doista, pomoæi poslanike Naše i vjeroike u životu na ovom
svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci,
52. na Dan kada krivcima pravdanja njihova neæe od koristi biti; njih
æe prokletstvo i najgore prebivalište èekati.
53. Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo
Knjigu ostavili
54. da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali.
55. Zato ti budi strpljiv – Allahovo obeæanje je istina – i moli da ti
budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i poèetkom dana
velièaj i hvali!
56. Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakv dokaz
nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neæe dovesti do
cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve èuje
i sve vidi.
57. Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veæe nego stvaranje roda
ljudskog, ali veæina ljudi ne zna.
58. Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra
djela èine i zlotvori. – Kako vas malo prima pouku!
59. Doæi æe èas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali veæina ljudi
neæe da vjeruje.
60. Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja æu vam se
odazvati! Oni koji iz oholosti neæe da Mi se klanjaju – uæi æe,
sigurno, u džehennem poniženi."
61. Allah vam je dao noæ da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah
je neizmjerno dobar prema ljudima, ali veæina ljudi neæe da zahvaljuje.
62. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, stvoritelj svega, drugog boga
osim Njega nema, pa kuda se onda odmeæete?
63. Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali.
64. Allah vam je uèinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam
oblièje daje i likove vaše èini lijepim, i jelima vas opskrbuljuje
228
ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar
svjetova!
65. On je Živi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte,
iskreno Mu ispovjedajuæi vjeru: "Neka je hvaljen Allah, Gospodar
svjetova!"
66. Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od
Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha klanjate, a
nareðeno mi je da se pokorava Gospodaru svjetova.
67. On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruška,
zatim èini da se kao dojenèad raðate, i da do muževnog doba stignete, i
da starci postanete – a neki od vas umiru prije – i da do sudnjeg èasa
poživite kako biste mogli da shvatite.
68. On život i smrt daje! A kad nešto odluèi, samo rekne : "Budi! – i
ono bude."
69. Zar ne vidiš kako se okreæu oni koji o Allahovim dokazima
raspravljaju?
70. Oni koji porièu Knjigu i ono što smo poslali po posalnicima –
saznaæe posljedice toga
71. kada sa okovima o vratu i sindžirima budu vuèeni
72. po kljuèaloj vodi, a zatim u vatri prženi,
73. i potom upitani: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,
74. a ne Allahu?" – "Izgubili su nam se iz vida", - odgovoriæe -, "ta
mi se prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali." – Eto tako Allah
ostavlja u zabludi nevjernike.
75. To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i
što ste likovali.
76. Ulazite kroz kapije džehennema, u njemu æete vjeèno ostati, - a
ružno je prebivalište oholih!
77. Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja æe se sigurno obistiniti!
Bilo da ti pokažemo dio onoga èime im Mi prijetimo, bilo da ti prije
život oduzmemo, Nama æe se oni vratiti.
78. I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali,
a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao da uèini
nikakvo èudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni,
biæe presuðeno po pravdi i tada æe nevaljali nastradati.
79. Allah je za vas stvorio životinje, da na nekima jašete, a da neke
jedete,
80. Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe
ostvarujete – i na njima i na laðama vi se vozite.
81. On vam pokazuje dokaze moæi Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne
priznajete?
82. Zašto oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su završili oni
prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jaèi i više spomenika
su na Zemlji ostavili, i ništa im nije koristilo ono što su stekli.
83. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se
znanjem koje su imali dièili, i snašlo ih je ono èemu su se stalno
rugali.
229
84. A kad bi kaznu Našu doživjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u
Allaha, u Njega jedinog, a odrièemo se onih koje smo Njemu ravnim
smatrali!"
85. Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu doživjeli, ne bi
nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve
robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali.