SURA 37. AS-SAFFAT * REDOVI
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Tako Mi onih u redove poredanih
2. i onih koji odvraæaju
3. i onih koji opomenu èitaju, -
4. vaš Bog je, uistinu, Jedan,
5. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je izmeðu njih i Gospodar
Istoka!
6. Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili
7. i èuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga
8. da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gaðaju
9. da ih otjeraju: njih èeka patnja neprekidna,
10. a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.
11. Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo
stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovaèe.
12. Ti se diviš a oni se rugaju,
13. a kada im se savjeti upuæuju oni ih ne prihvataju,
14. i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstièu,
15. i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava èarolija!
16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar æemo mi,
zaista, biti oživljeni
17. i naši preci davni?"
18. Reci: "Da, a biæete i poniženi!"
19. to æe biti samo glas jedan, i svi æe odjednom progledati
20. i reæi: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!’
21. Da, ovo je Dan strašnog suda u koji vi niste vjerovali!
22. Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima
su se klanjali
23. mimo Allaha, i pokažite im put koji u džehennem vodi
24. i zaustavite ih, oni æe biti pitani:
212
25. "Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?"
26. Ali, toga Dana oni æe se sasvim prepustiti
27. i jedni drugima prebacivati:
"Vi st28. e nas varali"
29. "Nismo" – odgovoriæe -, "nego vi niste htjeli vjrovati,
30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili
31. i rijeè Gospodara našeg da æemo, doista, kaznu iskusiti na nama se
ispunila,
32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."
33. I oni æe toga dana zajedno na muci biti,
34. jer Mi æemo tako sa mnogobošcima postupiti,
35. Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili
36. i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog
pjesnika
37. A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu
donosili,
38. a vi æete sigurno bolnu patnju iskusiti, -
39. kako ste radili, onako æete kažnjeni biti!
40. A Allahovi iskreni robovi
41. posebnu æe opskrbu imati,
42. razno voæe, i biæe poštovani
43. u džennetskim bašèama naslada,
44. na divanima, jedni prema drugima,
45. biæe posluženi piæem – iz izvora koji æe stalno teæi –
46. bistrim i prijatnim onima koji budu pili,
47. od njega neæe glava boljeti i od njega se neæe pamet gubiti.
48. Pored njih æe biti one koje æe preda se gledati, oèiju prekrasnih,
49. kao da su one jaja pokrivena.
50. I oni æe jedan s drugim razgovarati,
51. i jedan od njih æe reæi: "Imao sam druga jednog
52. koji je govorio; "Zar i ti vjeruješ
da æe53. mo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, raèun
polagati?"
54. "Hoæete li da pogledate?"
55. I oni æe pogledati, i toga usred džehennema ugledati.
"Allah56. a mi", - reæi æe – "zamalo me nisi upropastio;
57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada muèio".
58. "A mi, je l’ de, više neæemo umirati? –
59. jednom smo umrli – više neæemo biti muèeni,
213
60. to æe, zaista, uspjeh veliki biti!’
61. Za ovako nešto neka se trude trudbenici!
62. A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum
63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?
64. To je drvo koje æe usred džehennema rasti;
65. plod æe mu poput glava šejtanskih biti.
66. Oni æe se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,
67. zatim æe to s kljèalom vodom izmješati,
68. a potom æe se, sigurno, opet u džehennem vratiti.
69. Oni su oèeve svoje u zabludi zatekli
70. pa i oni stopama njihovim nastavili,
71. a i prije njih su veæinom drevni narodi u zabludi bili,
72. iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;
73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,
74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.
75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:
76. njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili
77. i samo potomke njegove u životu ostavili,
78. i u naraštajima kasnijim mu spomen saèuvali:
79. "Mir Nuhu od svjetova svih!"
80. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
81. on je bio rob Naš, vjernik,
82. a ostale smo poslije potopili
83. Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,
84. kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,
85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: "èemu se to vi klanjate?
86. zar lažna božanstva umjesto Allah hoæete?
87. i šta o Gospodaru svjetova mislite?"
88. I on baci pogled na zvijezde,
89. pa reèe: "Ja æu se, evo, razboljeti!"
90. i oni ga napustiše, uzmaknuvši,
91. a on se kumirima njihovim prikrade, pa reèe: "Zašto ne jedete?
92. Šta vam je što ne govorite?"
93. i krišom im priðe desnom rukom ih udarajuæi,
94. pa mu narod trkom doðe.
95. "Kako možete da se klanjate onima koje sami klešete?" – upita,
96. "kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"
214
97. Pripremite za njega lomaèu" – povikaše – "pa ga u vatru bacite?"
98. I htjedoše da ga na muke stave, ali Mi njih uèinismo poniženim.
99. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio". –reèe -, "On æe me
kuda treba uputiti.
100. Gospodaru moj daruj mi porod èestit!" –
101. i Mi smo ga obradovali djeèakom blage naravi.
102. I kad on odraste toliko da mu poèe u poslu pomagati, Ibrahim reèe:
"O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti
misliš?" – "O oèe moj", - reèe – "onako kako ti se nareðuje postupi;
vidjeæeš, ako Bog da, da æu sve izdržati."
103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga on èelom prema zemlji položi,
104. Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
105. ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagraðujemo one koji
dobra djela èine, -
106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!"
107. i kurbanom velikim ga iskupismo
108. i u naraštajima kasnijim mu spomen saèuvasmo:
109. "Nek je u miru Ibrahim!’
110. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
111. a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,
112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i èovjekom dobrim,
113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a meðu potomcima njihovim ima
vjernika i nevjernika oèitih.
114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,
115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
116. i pomogli im da pobijede,
117. i Knjigu im jasnu dali
118. i obojicu na pravi put uputili
119. i u naraštajima kasnijim im spomen saèuvali;
120. "Nek su u miru Musa i Harun!"
121. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.
123. I Iljas je bio poslanik.
124. Kad on reèe narodu svome: "Zar se ne bojite?
125. Što se Balu klanjate, a najljepšeg stvoritelja ostavljate,
126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –
127. i oni ga lašcem nazvaše i zato æe, sigurno, u vatru svi oni biti
baèeni,
128. samo neæe oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
129. I saèuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:
215
130. "Nek je u miru Ilijas!"
131. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
132. a on je bio rob Naš, vjernik.
133. I Lut je bio poslanik.
134. Mi smo njega i èitavu njegovu porodicu spasili, -
135. osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -,
136. a ostale smo uništili,
137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju
138. i noæu, pa zašto se ne urazumite?
139. I Junus je bio poslanik.
140. I on pobježe na jednu laðu prepunu
141. i baci kocku i kocka na njega pade,
142. i riba ga proguta, a bio je zaslužio prekor,
143. i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale,
144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad æe svi biti
oživljeni,
145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,
146. i uèinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve.
147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,
148. i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka odreðenog požive.
149. A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga – kæeri, a za njih –
sinovi,
150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?"
151. Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:
152. "Allah je rodio" – oni su, zaista, lažljivci.
153. zar je On kæeri sinovima predpostavio?
154. Šta vam je, kako rasuðujete?!
155. Zašto ne razmislite?
156. Ili, gdje vam je dokaz oèiti?
157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!
158. Mnogobošci izmeðu njega i džinna srodstvo uspostavljaju, a džinni
odavno znaju da æe oni koji tako govore u vatru biti baèeni, -
159. hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!
160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.
161. Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,
162. ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,
163. možete samo onoga koji æe ionako u vatri gorjeti.
164. "Svakome od nas mjesto je odreðeno,
216
165. mi smo u redove poredani,
166. i samo Njega hvalimo!"
167. A oni su sigurno govorili:
168. "Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,
169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"
170. Ali u Kur’an ne htjedoše da povjeruju, i znaæe oni!
171. A rijeè Naša je davno reèena o robovima Našim, o poslanicima:
172. "Oni æe biti, doista, potpomognuti
173. i vojska Naša æe zacijelo pobijediti!’
174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme
175. i posmatraj ih, i oni æe posmatrati!
176. Zar oni kaznu Našu da požuruju?
177. Kad ih ona stigne, zlo æe jutro osvanuti onima koji su bili
opomenuti!
178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme
179. i posmatraj, i oni æe posmatrati!
180. Velièanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga
kako ga predstavljaju oni!
181. i mir poslanicima
182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Tako Mi onih u redove poredanih
2. i onih koji odvraæaju
3. i onih koji opomenu èitaju, -
4. vaš Bog je, uistinu, Jedan,
5. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je izmeðu njih i Gospodar
Istoka!
6. Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili
7. i èuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga
8. da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gaðaju
9. da ih otjeraju: njih èeka patnja neprekidna,
10. a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.
11. Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo
stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovaèe.
12. Ti se diviš a oni se rugaju,
13. a kada im se savjeti upuæuju oni ih ne prihvataju,
14. i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstièu,
15. i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava èarolija!
16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar æemo mi,
zaista, biti oživljeni
17. i naši preci davni?"
18. Reci: "Da, a biæete i poniženi!"
19. to æe biti samo glas jedan, i svi æe odjednom progledati
20. i reæi: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!’
21. Da, ovo je Dan strašnog suda u koji vi niste vjerovali!
22. Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima
su se klanjali
23. mimo Allaha, i pokažite im put koji u džehennem vodi
24. i zaustavite ih, oni æe biti pitani:
212
25. "Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?"
26. Ali, toga Dana oni æe se sasvim prepustiti
27. i jedni drugima prebacivati:
"Vi st28. e nas varali"
29. "Nismo" – odgovoriæe -, "nego vi niste htjeli vjrovati,
30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili
31. i rijeè Gospodara našeg da æemo, doista, kaznu iskusiti na nama se
ispunila,
32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."
33. I oni æe toga dana zajedno na muci biti,
34. jer Mi æemo tako sa mnogobošcima postupiti,
35. Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili
36. i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog
pjesnika
37. A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu
donosili,
38. a vi æete sigurno bolnu patnju iskusiti, -
39. kako ste radili, onako æete kažnjeni biti!
40. A Allahovi iskreni robovi
41. posebnu æe opskrbu imati,
42. razno voæe, i biæe poštovani
43. u džennetskim bašèama naslada,
44. na divanima, jedni prema drugima,
45. biæe posluženi piæem – iz izvora koji æe stalno teæi –
46. bistrim i prijatnim onima koji budu pili,
47. od njega neæe glava boljeti i od njega se neæe pamet gubiti.
48. Pored njih æe biti one koje æe preda se gledati, oèiju prekrasnih,
49. kao da su one jaja pokrivena.
50. I oni æe jedan s drugim razgovarati,
51. i jedan od njih æe reæi: "Imao sam druga jednog
52. koji je govorio; "Zar i ti vjeruješ
da æe53. mo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, raèun
polagati?"
54. "Hoæete li da pogledate?"
55. I oni æe pogledati, i toga usred džehennema ugledati.
"Allah56. a mi", - reæi æe – "zamalo me nisi upropastio;
57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada muèio".
58. "A mi, je l’ de, više neæemo umirati? –
59. jednom smo umrli – više neæemo biti muèeni,
213
60. to æe, zaista, uspjeh veliki biti!’
61. Za ovako nešto neka se trude trudbenici!
62. A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum
63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?
64. To je drvo koje æe usred džehennema rasti;
65. plod æe mu poput glava šejtanskih biti.
66. Oni æe se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,
67. zatim æe to s kljèalom vodom izmješati,
68. a potom æe se, sigurno, opet u džehennem vratiti.
69. Oni su oèeve svoje u zabludi zatekli
70. pa i oni stopama njihovim nastavili,
71. a i prije njih su veæinom drevni narodi u zabludi bili,
72. iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;
73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,
74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.
75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:
76. njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili
77. i samo potomke njegove u životu ostavili,
78. i u naraštajima kasnijim mu spomen saèuvali:
79. "Mir Nuhu od svjetova svih!"
80. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
81. on je bio rob Naš, vjernik,
82. a ostale smo poslije potopili
83. Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,
84. kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,
85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: "èemu se to vi klanjate?
86. zar lažna božanstva umjesto Allah hoæete?
87. i šta o Gospodaru svjetova mislite?"
88. I on baci pogled na zvijezde,
89. pa reèe: "Ja æu se, evo, razboljeti!"
90. i oni ga napustiše, uzmaknuvši,
91. a on se kumirima njihovim prikrade, pa reèe: "Zašto ne jedete?
92. Šta vam je što ne govorite?"
93. i krišom im priðe desnom rukom ih udarajuæi,
94. pa mu narod trkom doðe.
95. "Kako možete da se klanjate onima koje sami klešete?" – upita,
96. "kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"
214
97. Pripremite za njega lomaèu" – povikaše – "pa ga u vatru bacite?"
98. I htjedoše da ga na muke stave, ali Mi njih uèinismo poniženim.
99. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio". –reèe -, "On æe me
kuda treba uputiti.
100. Gospodaru moj daruj mi porod èestit!" –
101. i Mi smo ga obradovali djeèakom blage naravi.
102. I kad on odraste toliko da mu poèe u poslu pomagati, Ibrahim reèe:
"O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti
misliš?" – "O oèe moj", - reèe – "onako kako ti se nareðuje postupi;
vidjeæeš, ako Bog da, da æu sve izdržati."
103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga on èelom prema zemlji položi,
104. Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
105. ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagraðujemo one koji
dobra djela èine, -
106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!"
107. i kurbanom velikim ga iskupismo
108. i u naraštajima kasnijim mu spomen saèuvasmo:
109. "Nek je u miru Ibrahim!’
110. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
111. a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,
112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i èovjekom dobrim,
113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a meðu potomcima njihovim ima
vjernika i nevjernika oèitih.
114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,
115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
116. i pomogli im da pobijede,
117. i Knjigu im jasnu dali
118. i obojicu na pravi put uputili
119. i u naraštajima kasnijim im spomen saèuvali;
120. "Nek su u miru Musa i Harun!"
121. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.
123. I Iljas je bio poslanik.
124. Kad on reèe narodu svome: "Zar se ne bojite?
125. Što se Balu klanjate, a najljepšeg stvoritelja ostavljate,
126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –
127. i oni ga lašcem nazvaše i zato æe, sigurno, u vatru svi oni biti
baèeni,
128. samo neæe oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
129. I saèuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:
215
130. "Nek je u miru Ilijas!"
131. Eto tako Mi nagraðujemo one koji dobra djela èine,
132. a on je bio rob Naš, vjernik.
133. I Lut je bio poslanik.
134. Mi smo njega i èitavu njegovu porodicu spasili, -
135. osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -,
136. a ostale smo uništili,
137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju
138. i noæu, pa zašto se ne urazumite?
139. I Junus je bio poslanik.
140. I on pobježe na jednu laðu prepunu
141. i baci kocku i kocka na njega pade,
142. i riba ga proguta, a bio je zaslužio prekor,
143. i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale,
144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad æe svi biti
oživljeni,
145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,
146. i uèinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve.
147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,
148. i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka odreðenog požive.
149. A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga – kæeri, a za njih –
sinovi,
150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?"
151. Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:
152. "Allah je rodio" – oni su, zaista, lažljivci.
153. zar je On kæeri sinovima predpostavio?
154. Šta vam je, kako rasuðujete?!
155. Zašto ne razmislite?
156. Ili, gdje vam je dokaz oèiti?
157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!
158. Mnogobošci izmeðu njega i džinna srodstvo uspostavljaju, a džinni
odavno znaju da æe oni koji tako govore u vatru biti baèeni, -
159. hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!
160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.
161. Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,
162. ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,
163. možete samo onoga koji æe ionako u vatri gorjeti.
164. "Svakome od nas mjesto je odreðeno,
216
165. mi smo u redove poredani,
166. i samo Njega hvalimo!"
167. A oni su sigurno govorili:
168. "Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,
169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"
170. Ali u Kur’an ne htjedoše da povjeruju, i znaæe oni!
171. A rijeè Naša je davno reèena o robovima Našim, o poslanicima:
172. "Oni æe biti, doista, potpomognuti
173. i vojska Naša æe zacijelo pobijediti!’
174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme
175. i posmatraj ih, i oni æe posmatrati!
176. Zar oni kaznu Našu da požuruju?
177. Kad ih ona stigne, zlo æe jutro osvanuti onima koji su bili
opomenuti!
178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme
179. i posmatraj, i oni æe posmatrati!
180. Velièanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga
kako ga predstavljaju oni!
181. i mir poslanicima
182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
No comments:
Post a Comment