SURA 36. YA SIN * JASIN
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ja Sin.
2. Tako Mi Kur’ana mudrog,
3. ti si, uistinu, poslanik,
208
4. na pravom putu,
5. po objavi Silnoga i Samilosnoga,
6. da opominješ narod èiji preci nisu bili opominjani, pa je
ravnodušan!
7. O veæini njih se veæ obistinila Rijeè - zato oni neæe vjerovati.
8. Mi smo uèinili da budu kao oni za èije smo vratove sindžire stavili
sve do podbradaka, - zato su oni glava uzdignutih,
9. i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oèi im
koprenu stavili, - zato oni ne vide,
10. i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neæe
vjerovati.
11. Tvoja opomena æe koristit samo onome koji Kur’an slijedi i
Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom
lijepom!
12. Mi æemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su
uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno
pobrojali.
13. Navedite im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli
poslanici;
14. kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojaèasmo
treæim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" –
15. "Vi ste ljudi kao i mi" – oni odgovoriše -, "Milostivi nije objavio
ništa, vi neistinu govorite!"
16. "Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani" – rekoše oni –
17. "i dužni smo samo da jasno obznanimo."
18. Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreæu donosite; ako se ne okanite,
kamenovaæemo vas i stiæi æe vas, zaista, bolna patnja oko nas."
19. "Uzrok vaše nesreæe je s vama!" – rekoše oni. "Zar zato što ste
opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."
20. I s kraja grada žurno doðe jedan èovjek i reèe: "O narode moj,
slijedi one koji su poslani,
21. slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su
putu!
22. Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu æete se
vratiti?
23. Zašto da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoæe da
me snaðe neko zlo, njihovo posredovanje neæe mi biti ni od kakve
koristi i oni me neæe moæi spasiti,
24. a ja bih tada bio u pravj zabludi;
25. ja vjerujem u Gospodara vašeg, èujte mene!’
26. I reæi æe se: "Uðite u džennet!’ – a oni æe reæi: "Kamo sreæe da
narod moj zna
27. zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’
209
28. I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba
poslali, niti smo to ikada èinili.
29. samo bi se èuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
30. O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se
nisu narugali.
31. Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im
se niko vratio nije,
32. a svi oni biæe zajedno pred Nas dovedeni.
33. Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje nièe žito
koje oni jedu;
34. Mi po njoj stvaramo bašèe, palmike i vinograde, i èinimo da iz nje
izvori izviru, -
35. da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede,
pa zašto neæe da budu zahvalni?
36. Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje
nièe, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
37. I noæ im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u
mraku.
38. I Sunce se kreæe do svoje odreðene granice, to je odredba Silnoga i
Sveznajuæeg.
39. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreæe kao
stari savijeni palmin prut.
40. Nit’ Sunce može Mjesec dostiæi nit’ noæ dan prestiæi, svi oni u
svemiru plove.
41. Dokaz im je i to što potomke njihove u laðama krcatim prevozimo
42. i što za njih, sliène njima, stvaramo one na kojima se voze.
43. I ako želimo, Mi ih potopimo, i neæe im spasa biti, neæe se
izbaviti,
44. osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka odreðenog uživali.
45. A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i
onoga što vas èeka da biste pomilovani bili..."
46. I ne doðe im ni jedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leða ne
okrenu.
47. A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga što vam Allah daje", - onda
nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da
je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!’
48. I govore: "Kad æe veæ jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
49. A ne èekaju drugo do strašan glas koji æe ih, dok se budu jedni s
drugima prepirali, obuzeti,
50. pa neæe moæi ništa oporuèiti, niti se èeljadi svojoj vratiti.
51. I puhnuæe se u rog, pa æe oni iz grobova prema Gospodaru svome
pohrliti,
52. govoreæi: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" – "Eto
ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!’
210
53. Biæe to samo jedan glas i oni æe se svi pred Nama obreti.
54. Danas se neæe nikome nepravda uèiniti i vi æete, prema onom kako
ste radili, nagraðeni biti.
55. stanovnici dženneta uživaæe toga dana u blagodatima veseli i
radosni,
56. oni i žene njihove biæe u hladovini na ukrašenim divanima
naslonjeni,
57. u njemu æe imati voæa, i ono što budu željeli.
58. "Mir vama!" – biæe rijeèi Gospodara Milostivog -,
59. "a vi, o grešnici, danas se odvojite!"
60. O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu
on vam je neprijatelj otvoreni,
61. veæ se klanjate Meni; to je put pravi
62. On je mnoge od vas u zabulu odveo, kako niste pameti imali?!
63. Ovo je džehennem kojim vam se prijetilo,
64. pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!’
65. Danas æemo im usta zapeèatiti, njihove ruke æe Nam govoriti, a noga
njihove æe o onom što su radili svjedoèiti.
66. Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put
pošli, kako bi vidjeli?
67. A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u
nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otiæi niti se vratiti.
68. Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmjenimo. Zar oni
ne razumiju?
69. Mi poslanika nismo pjesništvu uèili, to mu ne prilièi. Ovo je samo
pouka – Kur’an jasni,
70. da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.
71. Kako one ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome
raspolažu kao vlasnici!
72. i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se
hrane,
73. i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu
zahvalni,76.
74. veæ pored Allah druge bogove prihvataju u nadi da æe im oni na
pomoæi biti;
75. oni im, meðutim, neæe moæi pomoæi, a oni su njima poslušna vojska.
76. I nek te ne žaloste rijeèi njihove; Mi, doista, znamo i ono što
kriju i ono što pokazuju.
77. Kako èovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je
otvoreni protivnik,
78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko
æe oživjeti kosti, kad budu truke?"
211
79. Reci: "Oživjeæe ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna
sve što je stvorio,
80. Onaj koji vam iz zelenog drveæa vatru stvara i vi njome
potpaljujete."
81. Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima
sliène? Jeste, On sve stvara i On je sveznajuæi;
83. i zaista On može, kada nešto hoæe, samo za to rekne: "Budi!" – i
ono bude.
83. Pa neka je hvaljen Onaj u èijoj je ruci vlast nad svim, Njemu æete
se vratiti!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ja Sin.
2. Tako Mi Kur’ana mudrog,
3. ti si, uistinu, poslanik,
208
4. na pravom putu,
5. po objavi Silnoga i Samilosnoga,
6. da opominješ narod èiji preci nisu bili opominjani, pa je
ravnodušan!
7. O veæini njih se veæ obistinila Rijeè - zato oni neæe vjerovati.
8. Mi smo uèinili da budu kao oni za èije smo vratove sindžire stavili
sve do podbradaka, - zato su oni glava uzdignutih,
9. i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oèi im
koprenu stavili, - zato oni ne vide,
10. i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neæe
vjerovati.
11. Tvoja opomena æe koristit samo onome koji Kur’an slijedi i
Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom
lijepom!
12. Mi æemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su
uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno
pobrojali.
13. Navedite im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli
poslanici;
14. kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojaèasmo
treæim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" –
15. "Vi ste ljudi kao i mi" – oni odgovoriše -, "Milostivi nije objavio
ništa, vi neistinu govorite!"
16. "Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani" – rekoše oni –
17. "i dužni smo samo da jasno obznanimo."
18. Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreæu donosite; ako se ne okanite,
kamenovaæemo vas i stiæi æe vas, zaista, bolna patnja oko nas."
19. "Uzrok vaše nesreæe je s vama!" – rekoše oni. "Zar zato što ste
opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."
20. I s kraja grada žurno doðe jedan èovjek i reèe: "O narode moj,
slijedi one koji su poslani,
21. slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su
putu!
22. Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu æete se
vratiti?
23. Zašto da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoæe da
me snaðe neko zlo, njihovo posredovanje neæe mi biti ni od kakve
koristi i oni me neæe moæi spasiti,
24. a ja bih tada bio u pravj zabludi;
25. ja vjerujem u Gospodara vašeg, èujte mene!’
26. I reæi æe se: "Uðite u džennet!’ – a oni æe reæi: "Kamo sreæe da
narod moj zna
27. zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’
209
28. I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba
poslali, niti smo to ikada èinili.
29. samo bi se èuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
30. O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se
nisu narugali.
31. Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im
se niko vratio nije,
32. a svi oni biæe zajedno pred Nas dovedeni.
33. Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje nièe žito
koje oni jedu;
34. Mi po njoj stvaramo bašèe, palmike i vinograde, i èinimo da iz nje
izvori izviru, -
35. da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede,
pa zašto neæe da budu zahvalni?
36. Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje
nièe, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
37. I noæ im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u
mraku.
38. I Sunce se kreæe do svoje odreðene granice, to je odredba Silnoga i
Sveznajuæeg.
39. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreæe kao
stari savijeni palmin prut.
40. Nit’ Sunce može Mjesec dostiæi nit’ noæ dan prestiæi, svi oni u
svemiru plove.
41. Dokaz im je i to što potomke njihove u laðama krcatim prevozimo
42. i što za njih, sliène njima, stvaramo one na kojima se voze.
43. I ako želimo, Mi ih potopimo, i neæe im spasa biti, neæe se
izbaviti,
44. osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka odreðenog uživali.
45. A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i
onoga što vas èeka da biste pomilovani bili..."
46. I ne doðe im ni jedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leða ne
okrenu.
47. A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga što vam Allah daje", - onda
nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da
je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!’
48. I govore: "Kad æe veæ jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
49. A ne èekaju drugo do strašan glas koji æe ih, dok se budu jedni s
drugima prepirali, obuzeti,
50. pa neæe moæi ništa oporuèiti, niti se èeljadi svojoj vratiti.
51. I puhnuæe se u rog, pa æe oni iz grobova prema Gospodaru svome
pohrliti,
52. govoreæi: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" – "Eto
ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!’
210
53. Biæe to samo jedan glas i oni æe se svi pred Nama obreti.
54. Danas se neæe nikome nepravda uèiniti i vi æete, prema onom kako
ste radili, nagraðeni biti.
55. stanovnici dženneta uživaæe toga dana u blagodatima veseli i
radosni,
56. oni i žene njihove biæe u hladovini na ukrašenim divanima
naslonjeni,
57. u njemu æe imati voæa, i ono što budu željeli.
58. "Mir vama!" – biæe rijeèi Gospodara Milostivog -,
59. "a vi, o grešnici, danas se odvojite!"
60. O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu
on vam je neprijatelj otvoreni,
61. veæ se klanjate Meni; to je put pravi
62. On je mnoge od vas u zabulu odveo, kako niste pameti imali?!
63. Ovo je džehennem kojim vam se prijetilo,
64. pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!’
65. Danas æemo im usta zapeèatiti, njihove ruke æe Nam govoriti, a noga
njihove æe o onom što su radili svjedoèiti.
66. Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put
pošli, kako bi vidjeli?
67. A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u
nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otiæi niti se vratiti.
68. Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmjenimo. Zar oni
ne razumiju?
69. Mi poslanika nismo pjesništvu uèili, to mu ne prilièi. Ovo je samo
pouka – Kur’an jasni,
70. da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.
71. Kako one ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome
raspolažu kao vlasnici!
72. i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se
hrane,
73. i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu
zahvalni,76.
74. veæ pored Allah druge bogove prihvataju u nadi da æe im oni na
pomoæi biti;
75. oni im, meðutim, neæe moæi pomoæi, a oni su njima poslušna vojska.
76. I nek te ne žaloste rijeèi njihove; Mi, doista, znamo i ono što
kriju i ono što pokazuju.
77. Kako èovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je
otvoreni protivnik,
78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko
æe oživjeti kosti, kad budu truke?"
211
79. Reci: "Oživjeæe ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna
sve što je stvorio,
80. Onaj koji vam iz zelenog drveæa vatru stvara i vi njome
potpaljujete."
81. Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima
sliène? Jeste, On sve stvara i On je sveznajuæi;
83. i zaista On može, kada nešto hoæe, samo za to rekne: "Budi!" – i
ono bude.
83. Pa neka je hvaljen Onaj u èijoj je ruci vlast nad svim, Njemu æete
se vratiti!
No comments:
Post a Comment