SURA 54. AL-QAMAR * MJESEC

SURA 54. AL-QAMAR * MJESEC
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Bliži se èas i Mjesec se raspolutio!
2. a oni, uvijek kada vide èudo, okreæu glave i govore: "èarolija
neprestana!"
3. Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je veæ
odreðeno.
4. i dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate –
5. mudrost savršena -, ali opomene ne koriste,
6. zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno
7. oni æe oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,
8. i netremice gledajuæi u glasnika i žureæi, nevjernici æe govoriti:
"Ovo je težak dan!"
9. Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž
utjerivao, govoreæi: "Luðak!" – i Nuh je onemoguæen bio.
10. I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeðen, Ti se osveti!"
11. I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,
12. i uèinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako
je odreðeno bilo,
13. a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagraðenoj
14. koja je plovila pod brigom Našom, - nagrada je to bila za onoga ko
je odbaèen bio.
15. I Mi to ostavismo kao pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
16. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
17. A Mi smo Kur’an uèinili dostupnim za pouku, - pa ima li ikoga ko bi
pouku primio?
18. I Ad nije vjerovao, - pa kakve su bile kazn Moja i opomene Moje!
19. Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je
neprestano puhao
20. i ljude dizao, kao da su palmova stabla išèupana,
21. i kakv e su bile kazna Moja i opomene Moje!
22. A Mi smo Kur’an uèinili dostupnim za uèenje napamet i pouku, pa ima
li ikoga ko bi pouku primio?
23. I Semud u opomene nije vjerovao.
24. "Zar da slijedimo jednog od nas!" – govorili su. "Tada bismo,
uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.
25. Zar baš njemu, izmeðu nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je
lažljivac oholi!"
26. "Vrlo brzo æe oni saznati ko je lažljivac oholi!
27. Mi æemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa prièekaj ih i budi
strpljiv.
259
28. I upozori ih da æe se voda izmeðu njih i nje dijeliti, svakom
obroku pristupiæe onaj èiji je red!"
29. Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je –
30. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje:
31. Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput
zdrobljenog suhog lišæa koje sakuplja onaj koji ima tor.
32. A Mi smo Kur’an uèinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi
pouku primio?
33. I Lutov narod u opomene nije vjerovao.
34. Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu,
nju u svitanje spasismo,
35. iz milosti naše. Eto, tako Mi nagraðujemo one koji zahvaljuju.
36. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje
sumnjali.
37. Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih im oslijepili:
"Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"
38. A rano izjutra stiže ih kazna koju æe neprestano osjeæati.
39. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"
40. A Mi smo Kur’an uèinili dostupnim za uèenje napamet i pouku, pa ima
li ikoga ko bi pouku primio?!
41. I faraonovim ljudima su opomene doše,
42. ali oni porekoše dva znaèenja Naša, pa ih Mi kaznismo onako kako
kažnjava Silni i Moæni.
43. Da li su nevjernici vaši imalo jaèi od njih, ili vi u knjigama
nebeskim imate kakvu povelju?
44. Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!"
45. Skup æe sigurno poražen biti, a oni æe se u bijeg dati!
46. Meðutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i
gorèi.
47. Grešnici æe sigurno stradati i u ognju biti
48. na Dan kada budu u vatru odvuèeni, s licima dolje okrenutim:
"Iskusite vatru džehennemsku!"
49. Mi sve s mjerom stvaramo,
50. i nareðenje Naše je samo jedna rijeè, - sve bude u tren oka.
51. A Mi smo veæ sliène vama uništili, pa ima li koga ko bi pouku
primio?!
52. I sve što su uradili u listovima je,
53. i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno.
54. Oni koji su se Allaha bojali biæe u džennetskim bašèama i pored
rijeka
55. na mjestu u kome æe biti zadovoljni, kod Vladara Svemoænoga.