Saturday, 4 June 2011

SURA 46. AL-AHQAF * PJEŠČANA BRDA

SURA 46. AL-AHQAF * PJEŠÈANA BRDA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ha Mim.
2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!
3. Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je izmeðu njih mudro stvorili i do
roka odreðenog, ali nevjernici okreæu glave od onoga èime im se
prijeti.
4. Reci: "Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da
li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allah,
klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav
ostatak znanja, ako istinu govorite."
5. Ko je u veæoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju
onima koji im se do Sudnjeg dana neæe odazvati i koji su prema njihovim
molbama ravnodušni.
6. Kada ljudi budu sabrani, oni æe im biti neprijatelji i poreæi æe da
su im se klanjali.
7. A kad se ovima Naši jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju
govore o Istini èim im doðe: "Ovo je prava èarolija!’
8. Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: Pa, ako ga izmišljam, vi
mene od kazne Allahove neæete moæi odbraniti; On dobro zna što o
Kur’anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i
samilostan je."
9. Reci: "Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta æe biti sa mnom ili s
vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da
otvoreno opominjem."
10. Reci: "Kažite vi meni šta æe s vama biti ako je Kur’an od Allaha, a
vi u nj neæete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih
posvjedoèio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili".
Allah, zaista, neæe ukazati na pravi put narodu koji sebi nepravdu
èini.
11. I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni u
tome ne bi pretekli." A kako pomoæu njega pravi put nisu našli, sigurno
æe reæi: "Ovo je još davna izmišljotina."
12. Knjiga Musaova je bila putovoða i milost prije njaga. A ovo je
Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrðuje da bi opomenula one koji
rade zlo i da bi obradovala one koji èIne dobro.
13. Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!" – i istraju na pravom
putu, neka se nièega ne boje i ni za èim nek ne tuguju!
14. Oni æe stanovnici dženneta biti, i u njemu æe vjeèno boraviti, i to
æe im biti nagrada za ono što su radili.
15. èovjeka smo zadužili da roditeljima svojim èini dobro; majka
njegova s mukom ga nosi i u mukama ga raða, nosi ga i doji trideset
mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne èetrdeset godina,
on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati
koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da èinim dobra
244
djela kojima æeš zadovoljan biti, i uèini dobrim potomke moje; ja se,
zaista, kajem i odan sam Tebi."
16. Eto, od takvih æemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko
ružnih postupaka njihovih preæi; od stanovnika dženneta æe oni biti,
istinito obeæanje koje im je dano æemo ispuniti.
17. A onaj koji roditeljima svojim kaže: "Ih, što mi prijetite da æu
biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" – a oni,
zazivajuæi Allaha u pomoæ, govore: "Teško tebi, vjeruj, Allahova
prijetnja æe se, doista, obistiniti!" On odgovara: "To su izmišljotine
naroda drevnih!"
18. Na takvima treba da se ispuni Rijeè reèena o narodima: džinnovima i
ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer, - oni su, zaista,
nastradali.
19. Za sve æe biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih
nagradi ili kazni za djela njihova, - nepravda im se neæe uèiniti.
20. A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni:
"Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima
uživali, a danas sramnom patnjom biæete kažnjeni zato što ste se na
Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili."
21. I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a
bilo je i prije njega i poslije njega posalnika: "Klanjajte se samo
Allahu, ja, zaista, strahujem da æete biti u mukama na Velikom danu!" –
22. oni su odgovarali: "Zar si nama došao da nas od božanstava naših
odvratiš. Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!" –
23. "Samo Allah zna kad æe to biti!" – on bi govorio -, "ja vam kazujem
ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao."
24. I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim
kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" – "Ne, to je ono što
ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,
25. koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele
samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grešni.
26. Njima smo dali moguænosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i
razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov
nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa
svih strana ih je okružilo ono èemu su se ismijavali.
27. Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im
bili na razne naèine dokaze, ne bi li se pokajali.
28. A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im
budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete
njihove i laži.
29. Kada ti poslasmo nekoliko džinnova da Kur’an slušaju, kada doðoše
da ga èuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome
da opominju.
30. "O narode naš," – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se
poslije Musaa objavljuje, koja potvrðuje da su istinite i one prije
nje, i koja ka istini i na pravi put upuæuje.
245
31. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha,
On æe vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive
zaštititi!"
32. A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neæe
umaæi i mimo Njega zaštitnika neæe naæi. Oni su u velikoj zabludi.
33. Zar ne znaju da je Allah – koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji
nije, stvarajuæi ih, iznemogao – kadar da oživi mrtve? Jeste, On sve
može.
34. A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni:
"Zar ovo nije istina?" – odgovoriæe: "Jest, Gospodara nam našeg!" – "E
pa iskustite patnju" - reæi æe On – "jer ste stalno poricali".
35. Ti izdrži kao što su izdržali odluèni poslanici i ne traži da im
kazna što prije doðe! A onoga Dana kada dožive ono èime im se prijeti,
uèiniæe im se da su ostali samo jedan èas dana. I dosta! A zar æe ko
drugi biti uništen do narod raskalašeni!

No comments:

Post a Comment