SURA 41. FUSSILAT * OBJAŠNJENJE
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ha-mim.
2. Objava je od Milostivog, Samilosnog,
3. Knjiga èiji su ajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za
ljude koji znaju,
4. vijesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veæina njih glavu
okreæe, neæe ni da èuje.
5. "Srca naša su" – govore oni – "pod pokrivaèima, daleka od onoga èemu
nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a izmeðu nas i tebe je pregrada,
pa ti radi, i mi æemo raditi."
6. Reci: "Ja sam èovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš
Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreni klanjate i od Njega oprosta
tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju,
7. koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!
8. One koji vjeruju i dobra djela èine zbilja èeka nagrada neprekidna."
9. Reci: "Zar, zaista, neæete da vjerujete u Onoga koji je u dva
vremenska razdoblja Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To
je Gospodar svjetova!"
10. On je nepomièna brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je uèinio i
proizvode njezine na njoj odredio, sve to u èetiri vremenska razdoblja,
- ovo je objašnjenje za one koji pitaju,
11. zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa
njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" – "Pojavljujemo se
drage volje!’ – odgovorili su,
12. pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i
odredio šta æe se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim
zvijezdama smo ukrasilii nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i
Sveznaloga.
13. A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je
pogodila Ada i Semuda,
14. kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili:
"Ne klanjajte se nikome do Allahu"! – a oni odgovarali: "Da je Gospodar
naš htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono što je po vama
poslano."
15. Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas
jaèi?" – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio,
jaèi od njih, - a i znamenja naša su poricali.
16. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da
bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na
230
onom svijetu biæe, zaista, još sramnija -, i niko im neæe u pomoæ
priteæi.
17. I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija
sljepoæa od pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema
onome kako su zaslužili,
18. a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.
19. A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni
prvi biæe zadržani, da bi ih sustigli ostali, -
20. i kad doðu do nje, uši njihove, i oèi njihove, i kože njihove
svedoèiæe protiv njih o onome što su radili.
21. "Zašto svjedoèite protiv nas!" – upitaæe oni kože svoje. – "Allah,
koji je dao sposobnost govora svakom biæu, obdario je darom govora i
nas", - odgovoriæe. – "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo
vratili.
22. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oèi vaše i kože vaše
protiv vas svjedoèile, veæ zato što ste vjerovali da Allah neæe saznati
mnogo štošta što ste radili.
23. I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo
vas je, i sada ste nastradali."
24. Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište æe vatra biti; a ako budu
tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neæe se udovoljiti.
25. Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali
ono što su uradili i ono što æe uraditi, i na njima se obistinilo ono
što je reèeno za narode, džinnove i ljude koji su prije njih bili i
nestali – doista su nastradali.
26. Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite
buku da biste ga nadvikali!’
27. Zato æemo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i
kazniæemo ih najgorom kaznom za djela koja su poèinili.
28. To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj æe im vjeèna
kuæa biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.
29. I nevjernici æe reæi: "Gospodaru naš, pokaži nam džinnove i ljude,
one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu
najdonji."
30. Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri
tome – dolaze meleki’ "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se
džennetu koji vam je obeæan.
31. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u
njenu æete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite –
imaæete,
32. biæete poèašæeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv."
33. A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela
èini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"
34. Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa æe ti dušmanin tvoj
odjednom prisni prijatelj postati,
35. To mogu postiæi samo strpljivi; to mogu postiæi samo vrlo sreæni.
231
36. A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utoèište
u Allaha, jer On, uistinu, sve èuje i zna sve.
37. Meðu znamenjima Njegovim su noæ i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte
licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, veæ padajte licem na tle
pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo njemu jedinom
klanjate.
38. A ako oni neæe da te poslušaju, - pa, oni koji su kod Gospodara
tvoga hvale Ga i noæu i danju i ne dosaðuju se.
39. Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad
na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje život
oživjeæe sigurno i umrle, jer je On kadar sve.
40. Oni koji rijeèi naše izvræu neæe se, doista, od Nas sakriti. Pa da
li æe biti ugodnije onome koji u vatru bude baèen ili onome koji na
Sudnji dan doðe smiren? Radite šta hoæete, On, zaista, vidi šta vi
radite.
41. Oni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen... A on je,
zaista, knjiga zaštiæena,
42. laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i
hvale dostojnoga.
43. Tebi se neæe reèi ništa što veæ nije reèeno poslanicima prije tebe.
Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.
44. A da Kur’an objavljujemo na tuðem jeziku, oni bi sigurno rekli:
"Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuð, a onaj kome se
objavljuje Arap?" – Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni
koji neæe da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se izdaleka mjesta
dozivaju.
45. I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije
Rijeèi Gospodara tvoga prije izreèene, sa ovima bi bilo veæ svršeno,
jer oni mnogo u Kur’an sumnjaju.
46. Ko èini dobro, u svoju korist èini, a ko radi zlo, na svoju štetu
radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.
47. Samo On zna kada æe smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze
iz cvijetnih èaški svojih i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da On
to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali
Meni ravnim?" – oni æe odgovoriti: "Javljamo ti da niko od nas to ne
tvrdi."
48. I neæe biti onih kojima su se prije klanjali i uvjeriæe se da ne
mogu nikud umaæi.
49. èovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi,
onda zdvaja i nadu gubi.
50. Kad ga obaspemo milošæu Našom, poslije nesreæe koja ga zadesi, on
govori: "Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da æe èas oživljenja doæi. A
ako budem Gospodaru svome vraæen, kod Njega me èeka džennet." A Mi æemo
one koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da
iskuse patnju tešku – doista æemo im dati.
51. Kada èovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se,
a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
232
52. Reci: "Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj neæete da
vjerujete – koje onda u veæoj zabludi od onoga koji je u protivrjeèju
dalekom od istine?"
53. Mi æemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u
njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar
nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
54. Oni sumnjaju da æe pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim
obuhvata sve.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ha-mim.
2. Objava je od Milostivog, Samilosnog,
3. Knjiga èiji su ajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za
ljude koji znaju,
4. vijesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veæina njih glavu
okreæe, neæe ni da èuje.
5. "Srca naša su" – govore oni – "pod pokrivaèima, daleka od onoga èemu
nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a izmeðu nas i tebe je pregrada,
pa ti radi, i mi æemo raditi."
6. Reci: "Ja sam èovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš
Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreni klanjate i od Njega oprosta
tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju,
7. koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!
8. One koji vjeruju i dobra djela èine zbilja èeka nagrada neprekidna."
9. Reci: "Zar, zaista, neæete da vjerujete u Onoga koji je u dva
vremenska razdoblja Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To
je Gospodar svjetova!"
10. On je nepomièna brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je uèinio i
proizvode njezine na njoj odredio, sve to u èetiri vremenska razdoblja,
- ovo je objašnjenje za one koji pitaju,
11. zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa
njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" – "Pojavljujemo se
drage volje!’ – odgovorili su,
12. pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i
odredio šta æe se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim
zvijezdama smo ukrasilii nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i
Sveznaloga.
13. A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je
pogodila Ada i Semuda,
14. kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili:
"Ne klanjajte se nikome do Allahu"! – a oni odgovarali: "Da je Gospodar
naš htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono što je po vama
poslano."
15. Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas
jaèi?" – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio,
jaèi od njih, - a i znamenja naša su poricali.
16. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da
bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na
230
onom svijetu biæe, zaista, još sramnija -, i niko im neæe u pomoæ
priteæi.
17. I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija
sljepoæa od pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema
onome kako su zaslužili,
18. a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.
19. A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni
prvi biæe zadržani, da bi ih sustigli ostali, -
20. i kad doðu do nje, uši njihove, i oèi njihove, i kože njihove
svedoèiæe protiv njih o onome što su radili.
21. "Zašto svjedoèite protiv nas!" – upitaæe oni kože svoje. – "Allah,
koji je dao sposobnost govora svakom biæu, obdario je darom govora i
nas", - odgovoriæe. – "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo
vratili.
22. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oèi vaše i kože vaše
protiv vas svjedoèile, veæ zato što ste vjerovali da Allah neæe saznati
mnogo štošta što ste radili.
23. I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo
vas je, i sada ste nastradali."
24. Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište æe vatra biti; a ako budu
tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neæe se udovoljiti.
25. Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali
ono što su uradili i ono što æe uraditi, i na njima se obistinilo ono
što je reèeno za narode, džinnove i ljude koji su prije njih bili i
nestali – doista su nastradali.
26. Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite
buku da biste ga nadvikali!’
27. Zato æemo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i
kazniæemo ih najgorom kaznom za djela koja su poèinili.
28. To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj æe im vjeèna
kuæa biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.
29. I nevjernici æe reæi: "Gospodaru naš, pokaži nam džinnove i ljude,
one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu
najdonji."
30. Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri
tome – dolaze meleki’ "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se
džennetu koji vam je obeæan.
31. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u
njenu æete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite –
imaæete,
32. biæete poèašæeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv."
33. A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela
èini i koji govori: "Ja sam doista musliman!"
34. Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa æe ti dušmanin tvoj
odjednom prisni prijatelj postati,
35. To mogu postiæi samo strpljivi; to mogu postiæi samo vrlo sreæni.
231
36. A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utoèište
u Allaha, jer On, uistinu, sve èuje i zna sve.
37. Meðu znamenjima Njegovim su noæ i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte
licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, veæ padajte licem na tle
pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo njemu jedinom
klanjate.
38. A ako oni neæe da te poslušaju, - pa, oni koji su kod Gospodara
tvoga hvale Ga i noæu i danju i ne dosaðuju se.
39. Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad
na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje život
oživjeæe sigurno i umrle, jer je On kadar sve.
40. Oni koji rijeèi naše izvræu neæe se, doista, od Nas sakriti. Pa da
li æe biti ugodnije onome koji u vatru bude baèen ili onome koji na
Sudnji dan doðe smiren? Radite šta hoæete, On, zaista, vidi šta vi
radite.
41. Oni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen... A on je,
zaista, knjiga zaštiæena,
42. laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i
hvale dostojnoga.
43. Tebi se neæe reèi ništa što veæ nije reèeno poslanicima prije tebe.
Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.
44. A da Kur’an objavljujemo na tuðem jeziku, oni bi sigurno rekli:
"Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuð, a onaj kome se
objavljuje Arap?" – Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni
koji neæe da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se izdaleka mjesta
dozivaju.
45. I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije
Rijeèi Gospodara tvoga prije izreèene, sa ovima bi bilo veæ svršeno,
jer oni mnogo u Kur’an sumnjaju.
46. Ko èini dobro, u svoju korist èini, a ko radi zlo, na svoju štetu
radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.
47. Samo On zna kada æe smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze
iz cvijetnih èaški svojih i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da On
to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali
Meni ravnim?" – oni æe odgovoriti: "Javljamo ti da niko od nas to ne
tvrdi."
48. I neæe biti onih kojima su se prije klanjali i uvjeriæe se da ne
mogu nikud umaæi.
49. èovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi,
onda zdvaja i nadu gubi.
50. Kad ga obaspemo milošæu Našom, poslije nesreæe koja ga zadesi, on
govori: "Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da æe èas oživljenja doæi. A
ako budem Gospodaru svome vraæen, kod Njega me èeka džennet." A Mi æemo
one koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da
iskuse patnju tešku – doista æemo im dati.
51. Kada èovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se,
a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
232
52. Reci: "Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj neæete da
vjerujete – koje onda u veæoj zabludi od onoga koji je u protivrjeèju
dalekom od istine?"
53. Mi æemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u
njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar
nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
54. Oni sumnjaju da æe pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim
obuhvata sve.
No comments:
Post a Comment