SURA 38. SAD * SAD
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,
2. doista su bahati i inadžije oni koji neæe da vjeruju!
3. Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoæ vapili,
ali je bilo kasno!
4. Oni se èude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore
nevjernici: "Ovo je èarobnjak, lažov!
5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma
èudno!"
6. I oni ugledni izmeðu njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju
bogovima svojim, ovima se uistinu, nešto veliko hoæe!
7. Za ovo nismo èuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo veæ
namještena laž;
8. zašto baš njemu, izmeðu nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u
Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i
Darežljivog?
10. Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je
izmeðu njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.
217
11. oni predstavljaju neznatnu urotnièku vojsku koja æe tamo biti
poražena.
12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik graðevina
ogromnih, poricali,
13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika
urotili;
14. svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
15. A i ovi ne èekaju do jedan zvuk roga koji neæe biti potrebno
ponoviti,
16. i govore: "Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem æe
se raèun polagati!’
17. Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, èvrstog u
vjeri, koji se uvijek Allahu obraæao.
18. Mi smo brda potèinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što
Sunce zaðe i poslije pošto grane,
19. a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljena hvalu
ponavljali.
20. I uèvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i
sposobnost da rasuðuje.
21. A da li je do tebe doprla vijest o parnièarima kada su preko zida
hrama prešli,
22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su
– "mi smo dvojica parnièara, jedan drugom smo nažao uèinili, pa nam po
pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na pravi put nas uputi.
23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i
on mi reèe: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi."
24. "Uèinio ti je, doista, krivo! – reèe Davud – "time što je tražio da
tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci èine nepravdu jedni
drugima, ne èine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih
je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa
oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno
prebivalište ga èeka.
26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji uèinili, zato sudi
ljudima po pravdi i ne povodi se za strašæu da te ne odvede s Allahova
puta; one koji skreæu s Allahova puta èeka teška patnja na onom svijetu
zato što su zaboravljali na Dan u kome æe se raèun polagati.
27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je izmeðu njih;
tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28. Zar æemo postupiti s onima koji vjeruju i èine dobro kao s onima
koji prave nered na zemlji, ili, zar æemo postupiti s onima koji se
grijeha klone isto kao i s grešnicima?
29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeèima
njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se
kajao!
218
31. Kad su jedne veèeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su
na tri noge stajali, a èetvrtom jedva zemlju doticali,
32. on reèe: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav
prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida.
33. "Vratite mi ih!" – i on ih poèe gladiti po nogama i vratovima.
34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na
prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
35. "Gospodaru moj", - rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu
niko, osim mene, neæe imati! Ti uistinu, bogato daruješ!"
36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi
njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –
37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
38. i drugi u bukagije okovani.
39. "Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, neèeš zbog toga
odgovarati!"
40. On je, doista, blizak Nama i èeka ga krasno prebivalište.
41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:
"Šejtan me na zlo navraæa i misli lažne mi uliva!"
42. "Udri nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piæe!" –
43. i Mi smo mu iz milosti Naše èeljad njegovu darovali i još toliko uz
njih, da bude pouka za one koji imaju pameti –
44. "I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!"
Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!
45. I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri
èvrstih i dalekovidnih.
46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu
onaj svijet;
47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
48. I sjeti se Ismaila i Eljese’a i Zu-l-Kifla, svi su oni bili dobri.
49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili èeka divno
prebivalište:
50. edenski vrtovi, èije æe kapije biti za njih otvorene,
51. u kojima æe se odmarati, i raznovrsno voæe i piæe tražiti.
52. Pored njih biæe hurije, istih godina, koje æe preda se gledati.
53. "To je ono što vam se obeæava za Dan u kome æe se raèun polagati;
54. to æe, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neæe prestajati!"
55. Eto toliko! A one koji budu zlo èinili èeka najgore prebivalište:
56. džehennem, u kojem æe gorjeti; a grozne li postelje!
57. Eto toliko! Pa neka okušaju vodu kljuèalu i kapljevinu smrdljivu
58. i druge sliène ovima muke, mnogostruke.
59. "Ova gomila æe zajedno s vama tiskajuæi se u džehennem uæi!" – "Ne
bilo im prostrano! u vatri æe oni, doista, gorjeti!’
219
60. "Vama ne bilo prostrano!" – reæi æe oni – "vi ste nam ovo
pripremili, a grozna li boravišta!’
61. "Gospodaru naš," – reæi æe – "udvostruèi patnju u vatri onima koji
su nam ovo priredili!’
62. I govoriæe: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali
63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?"
64. Istina je, sigurno, da æe se stanovnici džehennema meðu sobom
raspravljati.
65. Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moænog,
66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je izmeðu njih, Silnoga,
Onoga koji prašta"
67. Reci: "Ovo je vijest velika,
68. a vi od nje glave okreæete.
69. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –
70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem" –
71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriæu èovjeka od
ilovaèe,
72. pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udahnem, vi mu se
poklonite!"
73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili
74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
75. "O Iblisu!" – rekao je On – "šta te navelo da se ne pokloniš onome
koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?"
76. "Bolji sam od njega" – rekao je on – "mene si stvorio od vatre a
njega od ilovaèe."
77. "E, izlazi onda iz dženneta! – reèe On – "proklet da si!
78. Moje prokletstvo æe te do Sudnjeg dana pratiti!"
79. "Gospodaru moj!’ – reèe on -, "daj mi vremena do dana kada æe oni
oživljeni biti!"
80. "Dajem ti" – reèe On –
81."do dana veæ odreðenog."
82. "E tako mi dostojanstva Tvoga," – reèe -, "sigurno æu ih sve na
stranputicu navesti,
83. osim Tvojih meðu njima robova iskrenih!’
84. "Istinom se kunem i istinu govorim" – reèe Allah -,
85. "sigurno æu sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom,
džehennem napuniti!’
86. Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam
izvještaèen,
87. Kur’an je doista svijetu cijelom opomena!
88. i vi æete uskoro saznati njegovu poruku!"
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,
2. doista su bahati i inadžije oni koji neæe da vjeruju!
3. Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoæ vapili,
ali je bilo kasno!
4. Oni se èude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore
nevjernici: "Ovo je èarobnjak, lažov!
5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma
èudno!"
6. I oni ugledni izmeðu njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju
bogovima svojim, ovima se uistinu, nešto veliko hoæe!
7. Za ovo nismo èuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo veæ
namještena laž;
8. zašto baš njemu, izmeðu nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u
Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i
Darežljivog?
10. Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je
izmeðu njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.
217
11. oni predstavljaju neznatnu urotnièku vojsku koja æe tamo biti
poražena.
12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik graðevina
ogromnih, poricali,
13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika
urotili;
14. svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
15. A i ovi ne èekaju do jedan zvuk roga koji neæe biti potrebno
ponoviti,
16. i govore: "Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem æe
se raèun polagati!’
17. Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, èvrstog u
vjeri, koji se uvijek Allahu obraæao.
18. Mi smo brda potèinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što
Sunce zaðe i poslije pošto grane,
19. a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljena hvalu
ponavljali.
20. I uèvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i
sposobnost da rasuðuje.
21. A da li je do tebe doprla vijest o parnièarima kada su preko zida
hrama prešli,
22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su
– "mi smo dvojica parnièara, jedan drugom smo nažao uèinili, pa nam po
pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na pravi put nas uputi.
23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i
on mi reèe: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi."
24. "Uèinio ti je, doista, krivo! – reèe Davud – "time što je tražio da
tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci èine nepravdu jedni
drugima, ne èine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih
je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa
oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno
prebivalište ga èeka.
26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji uèinili, zato sudi
ljudima po pravdi i ne povodi se za strašæu da te ne odvede s Allahova
puta; one koji skreæu s Allahova puta èeka teška patnja na onom svijetu
zato što su zaboravljali na Dan u kome æe se raèun polagati.
27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je izmeðu njih;
tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28. Zar æemo postupiti s onima koji vjeruju i èine dobro kao s onima
koji prave nered na zemlji, ili, zar æemo postupiti s onima koji se
grijeha klone isto kao i s grešnicima?
29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeèima
njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se
kajao!
218
31. Kad su jedne veèeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su
na tri noge stajali, a èetvrtom jedva zemlju doticali,
32. on reèe: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav
prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida.
33. "Vratite mi ih!" – i on ih poèe gladiti po nogama i vratovima.
34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na
prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
35. "Gospodaru moj", - rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu
niko, osim mene, neæe imati! Ti uistinu, bogato daruješ!"
36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi
njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –
37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
38. i drugi u bukagije okovani.
39. "Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, neèeš zbog toga
odgovarati!"
40. On je, doista, blizak Nama i èeka ga krasno prebivalište.
41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:
"Šejtan me na zlo navraæa i misli lažne mi uliva!"
42. "Udri nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piæe!" –
43. i Mi smo mu iz milosti Naše èeljad njegovu darovali i još toliko uz
njih, da bude pouka za one koji imaju pameti –
44. "I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!"
Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!
45. I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri
èvrstih i dalekovidnih.
46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu
onaj svijet;
47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
48. I sjeti se Ismaila i Eljese’a i Zu-l-Kifla, svi su oni bili dobri.
49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili èeka divno
prebivalište:
50. edenski vrtovi, èije æe kapije biti za njih otvorene,
51. u kojima æe se odmarati, i raznovrsno voæe i piæe tražiti.
52. Pored njih biæe hurije, istih godina, koje æe preda se gledati.
53. "To je ono što vam se obeæava za Dan u kome æe se raèun polagati;
54. to æe, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neæe prestajati!"
55. Eto toliko! A one koji budu zlo èinili èeka najgore prebivalište:
56. džehennem, u kojem æe gorjeti; a grozne li postelje!
57. Eto toliko! Pa neka okušaju vodu kljuèalu i kapljevinu smrdljivu
58. i druge sliène ovima muke, mnogostruke.
59. "Ova gomila æe zajedno s vama tiskajuæi se u džehennem uæi!" – "Ne
bilo im prostrano! u vatri æe oni, doista, gorjeti!’
219
60. "Vama ne bilo prostrano!" – reæi æe oni – "vi ste nam ovo
pripremili, a grozna li boravišta!’
61. "Gospodaru naš," – reæi æe – "udvostruèi patnju u vatri onima koji
su nam ovo priredili!’
62. I govoriæe: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali
63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?"
64. Istina je, sigurno, da æe se stanovnici džehennema meðu sobom
raspravljati.
65. Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moænog,
66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je izmeðu njih, Silnoga,
Onoga koji prašta"
67. Reci: "Ovo je vijest velika,
68. a vi od nje glave okreæete.
69. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –
70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem" –
71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriæu èovjeka od
ilovaèe,
72. pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udahnem, vi mu se
poklonite!"
73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili
74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
75. "O Iblisu!" – rekao je On – "šta te navelo da se ne pokloniš onome
koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?"
76. "Bolji sam od njega" – rekao je on – "mene si stvorio od vatre a
njega od ilovaèe."
77. "E, izlazi onda iz dženneta! – reèe On – "proklet da si!
78. Moje prokletstvo æe te do Sudnjeg dana pratiti!"
79. "Gospodaru moj!’ – reèe on -, "daj mi vremena do dana kada æe oni
oživljeni biti!"
80. "Dajem ti" – reèe On –
81."do dana veæ odreðenog."
82. "E tako mi dostojanstva Tvoga," – reèe -, "sigurno æu ih sve na
stranputicu navesti,
83. osim Tvojih meðu njima robova iskrenih!’
84. "Istinom se kunem i istinu govorim" – reèe Allah -,
85. "sigurno æu sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom,
džehennem napuniti!’
86. Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam
izvještaèen,
87. Kur’an je doista svijetu cijelom opomena!
88. i vi æete uskoro saznati njegovu poruku!"
No comments:
Post a Comment