SURA 34. SABA’ * SABA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Neka je hvaljen Allah, èije je sve ono na nebesima i sve ono na
Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajuæi.
2. On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba
spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe.
3. A nevjernici govore: "èas oživljenja nam neæe doæi!" Reci: "Hoæe,
tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo æe vam
doæi." – Njemu ne može ništa, ni trunèica jedna ni na nebesima ni na
Zemlji, izmaæi, i ne postoji ništa, ni manje ni veæe od toga, što nije
u jasnoj Knjizi –
4. da nagradi one koji vjeruju i dobra djela èine, - njih èeka oprost i
opskrba plemenita -,
5. a da kazni najbolnijom patnjom one koji protiv dokaza Naših bore,
nastojeæi da ih onemoguæe.
6. Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje
od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog,
7. dok oni koji ne vjeruju govore: "Hoæete li da vam pokažemo èovjeka
koji vam predskazuje da æete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo
stvoreni biti?
8. Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?" Nijedno, veæ æe oni koji u
onaj svijet neæe da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.
9. Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod
njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na
njih sruèili.To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan.
10. Mi smo Davudu Našu milost ukazali – "O brda, ponavljajte zajedno s
njim hvalu, i vi ptice!" – i uèinili da mu mekano gvožðe bude.
11. "pravi široke pancire i èestito ih pleti!" – i èinite dobro, jer Ja
vidim šta radite vi.
12. A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec
dana, a naveèe rastojanje od mjesec dana; i uèinili smo da mu iz izvora
rastopljen bakar teèe i da džinnovi, voljom njegova Gospodara, pred
njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost nareðenju Našem,
uèinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
13. Oni su mu izraðivali što god je htio; hramove i spomenike, i zdjele
kao èatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o
èeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih meðu robovima Mojim.
14. A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastoèio štap njegov –
upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džinnovi shvatiše da ne
bi na muci sramnoj ostali da su buduænost prozreti mogli.
15. Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kom su živjeli: vrtove,
zdesna i slijeva. "Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni;
kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’
16. Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili,
popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim
vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.
203
17. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi
kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!
18. A izmeðu njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili
naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. "Putujte kroz njih
i po noæi i po danu, bezbjedni!"
19. Ali oni rekoše: "Gospodaru naš, uèini veæe rastojanje prilikom
putovanja naših!" – i ogriješiše se prema sebi, i Mi uèinismo da se o
njima samo prièa, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za
svakog strpljivog i zahvalnog.
20. I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se
poveli za njim, osim nekolicine vjernika
21. nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli da ukažemo na
onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj
bdi nad svim.
22. Reci: "Zovite one koje, pored Allah, bogovima smatrate. Oni ništa
nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima
nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoæi."
23. Kod Njega æe se moæi zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti.
I kad iz srca njihovih nestane straha, oni æe upitati: "Šta je to rekao
Gospodar vaš?" – "Istinu" – odgovoriæe, On je uzvišen i velik.
24. Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?" i odgovori:
"Allah!" Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u oèitoj
zabludi?"
25. Reci: "Vi neæete odgovarati za grijehe koje mi poèinimo niti æemo
mi odgovarati za ono što uradite vi".
26. Reci: "Gospodar naš æe nas sabrati i onda nam pravedno presuditi,
On je sudija pravedni, sveznajuæi."
27. Reci: "Pokažite mi one koje smatrate Njemu ravnim" Nema ih; postoji
samo Allah, silni i mudri!
28. Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da
opominješ, ali veæina ljudi ne zna
29. i govore: "Kad æe veæ jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
30. Reci: "Dan vam je veæ odreðen, ne možete ga ni za èas jedan
zaustaviti niti ubrzati."
31. A oni koji ne vjeruju govore: "Mi neæemo vjerovati u ovaj Kur’an
niti u one prije njega!" A kada bi samo vidio kad oni koji su uèinili
zlo pred Gospodrom svojim budu zadržani i kad stanu meðu sobom
razgovarati: "Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" – reæi æe
oni koji su tlaèeni bili onima koji su bili oholi.
32. "A zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon što vam je bilo na
njega ukazano? Ne, sami ste vi grešnici bili" – reæi æe oni koji su
bili oholi onima koji su bili tlaèeni.
33. "Nije bilo tako" – odgovoriæe oni koji su bili tlaèeni onima koji
su bili oholi -, "nego ste danju i noæu spletkarili kad ste od nas
tražili da u Allaha ne vjrujemo i da Mu druge jednakim smatramo". I svi
æe prikriti tugu kad vide da æe kažnjeni biti, a Mi æemo na vratove
nevjernika sindžire staviti; zar æe biti kažnjeni drugaèije nego prema
onome kako su radili?
204
34. Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni
koji su na raskošan život bili navikli: "Ne vjerujemo mi u ono što je
po vama poslano!"
35. i da nisu govorili: "Imamo više imetka i djece; mi neæemo biti
muèeni!’
36. Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoæe, a i
uskraæuje, ali, veæina ljudi ne zna.
37. Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neæe vas uèiniti Nama bliskim; samo
one koji budu vjerovali i dobra djela èinili èeka višestruka nagrada za
ono što su radili, i oni æe u visokim odajama biti bezbjedni.
38. A oni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprostave, da ih
onemoguæe, oni æe biti kažnjeni".
39. Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoæe od robova
Svojih, a kome hoæe uskraæuje; što god vi udjelite, On æe to
nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje".
40. A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama
klanjali?"
41. oni æe odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, izmeðu nas
i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinnovima pokoravali i
veæina njih je vjerovala u njih."
42. Toga Dana jedni drugima neæete moæi ni koristiti ni nauditi, a Mi
æemo onima koji su se prema sebi ogriješili reæi: "Trpite patnju u
vatri koju ste poricali!"
43. Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, oni govore: "Ovaj èovjek samo
hoæe da vas odvrati od onoga èemu su se vaši preci klanjali", i govre:
"Ovo nije ništa drugo ne go izmišljena laž!" A oni koji ne vjeruju
govore o Istini kada im dolazi: "Ovo nije ništa drugo nego oèito
vraèanje!’
44. A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izuèavaju i Mi im, prije
tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.
45. A i oni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi nisu postigli
ni deseti dio onoga što smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje
lažnim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja!
46. Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu,
dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš
nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje."
47. Reci: "Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene
æe nagraditi Allah, On nad svim bdi."
48. Reci: "Gospodar moj pobijeðuje istinom, On dobro zna i sve što je
veoma skriveno."
49. Reci : "Došla je istina, a laži je nestalo!"
50. Reci: "Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na pravom
putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sva
èuje i blizu je."
51. A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – umaæi neæe moæi; izbliza
biæe šèepani –
205
52. i kada reknu: "Vjerujemo u Poslanika!" A šta æe im biti od koristi
kad je život na Zemlji bio i prošao!
53. U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono što nije poznato,
što je od istine daleko;
54. i izmeðu njih i onoga što budu željeli biæe prepreka postavljena
kao što je prije bilo uèinjeno sa njima sliènim, jer su svi oni,
doista, mnogo sumnjali.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Neka je hvaljen Allah, èije je sve ono na nebesima i sve ono na
Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajuæi.
2. On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba
spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe.
3. A nevjernici govore: "èas oživljenja nam neæe doæi!" Reci: "Hoæe,
tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo æe vam
doæi." – Njemu ne može ništa, ni trunèica jedna ni na nebesima ni na
Zemlji, izmaæi, i ne postoji ništa, ni manje ni veæe od toga, što nije
u jasnoj Knjizi –
4. da nagradi one koji vjeruju i dobra djela èine, - njih èeka oprost i
opskrba plemenita -,
5. a da kazni najbolnijom patnjom one koji protiv dokaza Naših bore,
nastojeæi da ih onemoguæe.
6. Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje
od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog,
7. dok oni koji ne vjeruju govore: "Hoæete li da vam pokažemo èovjeka
koji vam predskazuje da æete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo
stvoreni biti?
8. Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?" Nijedno, veæ æe oni koji u
onaj svijet neæe da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.
9. Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod
njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na
njih sruèili.To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan.
10. Mi smo Davudu Našu milost ukazali – "O brda, ponavljajte zajedno s
njim hvalu, i vi ptice!" – i uèinili da mu mekano gvožðe bude.
11. "pravi široke pancire i èestito ih pleti!" – i èinite dobro, jer Ja
vidim šta radite vi.
12. A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec
dana, a naveèe rastojanje od mjesec dana; i uèinili smo da mu iz izvora
rastopljen bakar teèe i da džinnovi, voljom njegova Gospodara, pred
njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost nareðenju Našem,
uèinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
13. Oni su mu izraðivali što god je htio; hramove i spomenike, i zdjele
kao èatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o
èeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih meðu robovima Mojim.
14. A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastoèio štap njegov –
upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džinnovi shvatiše da ne
bi na muci sramnoj ostali da su buduænost prozreti mogli.
15. Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kom su živjeli: vrtove,
zdesna i slijeva. "Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni;
kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’
16. Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili,
popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim
vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.
203
17. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi
kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!
18. A izmeðu njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili
naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. "Putujte kroz njih
i po noæi i po danu, bezbjedni!"
19. Ali oni rekoše: "Gospodaru naš, uèini veæe rastojanje prilikom
putovanja naših!" – i ogriješiše se prema sebi, i Mi uèinismo da se o
njima samo prièa, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za
svakog strpljivog i zahvalnog.
20. I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se
poveli za njim, osim nekolicine vjernika
21. nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli da ukažemo na
onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj
bdi nad svim.
22. Reci: "Zovite one koje, pored Allah, bogovima smatrate. Oni ništa
nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima
nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoæi."
23. Kod Njega æe se moæi zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti.
I kad iz srca njihovih nestane straha, oni æe upitati: "Šta je to rekao
Gospodar vaš?" – "Istinu" – odgovoriæe, On je uzvišen i velik.
24. Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?" i odgovori:
"Allah!" Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u oèitoj
zabludi?"
25. Reci: "Vi neæete odgovarati za grijehe koje mi poèinimo niti æemo
mi odgovarati za ono što uradite vi".
26. Reci: "Gospodar naš æe nas sabrati i onda nam pravedno presuditi,
On je sudija pravedni, sveznajuæi."
27. Reci: "Pokažite mi one koje smatrate Njemu ravnim" Nema ih; postoji
samo Allah, silni i mudri!
28. Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da
opominješ, ali veæina ljudi ne zna
29. i govore: "Kad æe veæ jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
30. Reci: "Dan vam je veæ odreðen, ne možete ga ni za èas jedan
zaustaviti niti ubrzati."
31. A oni koji ne vjeruju govore: "Mi neæemo vjerovati u ovaj Kur’an
niti u one prije njega!" A kada bi samo vidio kad oni koji su uèinili
zlo pred Gospodrom svojim budu zadržani i kad stanu meðu sobom
razgovarati: "Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" – reæi æe
oni koji su tlaèeni bili onima koji su bili oholi.
32. "A zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon što vam je bilo na
njega ukazano? Ne, sami ste vi grešnici bili" – reæi æe oni koji su
bili oholi onima koji su bili tlaèeni.
33. "Nije bilo tako" – odgovoriæe oni koji su bili tlaèeni onima koji
su bili oholi -, "nego ste danju i noæu spletkarili kad ste od nas
tražili da u Allaha ne vjrujemo i da Mu druge jednakim smatramo". I svi
æe prikriti tugu kad vide da æe kažnjeni biti, a Mi æemo na vratove
nevjernika sindžire staviti; zar æe biti kažnjeni drugaèije nego prema
onome kako su radili?
204
34. Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni
koji su na raskošan život bili navikli: "Ne vjerujemo mi u ono što je
po vama poslano!"
35. i da nisu govorili: "Imamo više imetka i djece; mi neæemo biti
muèeni!’
36. Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoæe, a i
uskraæuje, ali, veæina ljudi ne zna.
37. Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neæe vas uèiniti Nama bliskim; samo
one koji budu vjerovali i dobra djela èinili èeka višestruka nagrada za
ono što su radili, i oni æe u visokim odajama biti bezbjedni.
38. A oni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprostave, da ih
onemoguæe, oni æe biti kažnjeni".
39. Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoæe od robova
Svojih, a kome hoæe uskraæuje; što god vi udjelite, On æe to
nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje".
40. A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama
klanjali?"
41. oni æe odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, izmeðu nas
i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinnovima pokoravali i
veæina njih je vjerovala u njih."
42. Toga Dana jedni drugima neæete moæi ni koristiti ni nauditi, a Mi
æemo onima koji su se prema sebi ogriješili reæi: "Trpite patnju u
vatri koju ste poricali!"
43. Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, oni govore: "Ovaj èovjek samo
hoæe da vas odvrati od onoga èemu su se vaši preci klanjali", i govre:
"Ovo nije ništa drugo ne go izmišljena laž!" A oni koji ne vjeruju
govore o Istini kada im dolazi: "Ovo nije ništa drugo nego oèito
vraèanje!’
44. A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izuèavaju i Mi im, prije
tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.
45. A i oni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi nisu postigli
ni deseti dio onoga što smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje
lažnim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja!
46. Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu,
dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš
nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje."
47. Reci: "Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene
æe nagraditi Allah, On nad svim bdi."
48. Reci: "Gospodar moj pobijeðuje istinom, On dobro zna i sve što je
veoma skriveno."
49. Reci : "Došla je istina, a laži je nestalo!"
50. Reci: "Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na pravom
putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sva
èuje i blizu je."
51. A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – umaæi neæe moæi; izbliza
biæe šèepani –
205
52. i kada reknu: "Vjerujemo u Poslanika!" A šta æe im biti od koristi
kad je život na Zemlji bio i prošao!
53. U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono što nije poznato,
što je od istine daleko;
54. i izmeðu njih i onoga što budu željeli biæe prepreka postavljena
kao što je prije bilo uèinjeno sa njima sliènim, jer su svi oni,
doista, mnogo sumnjali.
No comments:
Post a Comment