SURA 43. AZ-ZUHRUF * UKRAS

SURA 43. AZ-ZUHRUF * UKRAS
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ha-mim.
2. Tako Mi Knjige jasne,
3. Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom jeziku, da biste
razumjeli,
4. a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.
5. Zar da odustanemo da vas opominjeno zato što svaku mjeru zla
prelazite?
6. A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali
7. i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!
8. Zato smo uništavali one koji su od ovih moæniji bili, a ranije su
isticane vijesti o narodima drevnim.
9. A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni æe sigurno reæi:
"Stvorio ih je Allah!’ – Da, Silni i Sveznajuæi,
10. Onaj koji vam je Zemlju kolijevkom uèinio i po njoj vam prolaze
stvorio, stignete kuda naumite;
11. Onaj koji s naba s mjerom spušta vodu, pomoæu koje u život vraæamo
mrtve predjele- tako æete i vi biti oživljeni; -
12. Onaj koji stvara stvoranja svake vrste i daje vam laðe i kamile da
putujete,
13. da se leðima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete,
blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je Onaj
koji ja dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postiæi,
14. i mi æemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!"
15. A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. èovjek je, zaista,
oèiti nezahvalnik.
16. Zar da izmeðu onih koje On stvara uzima Sebi kæeri, a vas da daruje
sinovima? –
17. a kad nekog od njih obraduju viješæu da mu se rodila ona koju
pripisuje Milostivom, lice mu se pomraèi i postaje potišten.
18. Zar one koje u ukrasima rastu i koje su prepirci bespomoæne?
236
19. Oni meleke koji su robovi Milostivoga ženama nazivaju. Zar su oni
prisustovali stvaranju njihovu? – Njihova tvrðenja biæe zapisana i oni
æe odgovarati!
20. "Da Milostivi hoæe" – govore oni -,"mi im se ne bismo klanjali."
Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu.
21. Zar smo im prije Kur’ana dali Knjigu pa se nje pridržavaju?
22. Oni èak govore: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru
i prateæi ih u stopu mi smo na pravom putu."
23. I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali,
a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: "Zatekli smo
pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."
24. "Zar i onda" – govorio bi on – "kad vam ja donosim bolju od one
koju ste od predaka vaših upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo
mi u ono što je po vama poslano!"
25. I MI smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skonèali oni koji su
poslanike u laž ugonili.
26. A kad Ibrahim reèe ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ništa s
onima kojima se vi klanjate,
27. ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer æe mi On, doista,
na pravi put ukazati", -
28. On uèini rijeèi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se
dozvali.
29. A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da uživaju sve dok im
nije došla Istina i Poslanik oèevidni.
30. A sada, kada im Istina dolazi, oni govore: "Ovo je vradžbina, i mi
u nju nikako ne vjerujemo!"
31. I još kažu: "Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom
uglednom èovjeku iz jednog od ova dva grada!"
32. Zar oni da raspolažu milošæu Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što
im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo
po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara
tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.
33. A da neæe svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuæa onih
koji ne vjeruju u Milostivog od srebra uèinili, a i stepenice uz koje
se penju,
34. i vrata kuæa njihovih i divane na kojima se odmaraju,
35. i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u
životu na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biæe za one
koji budu Njegova nareðenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.
36. Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog velièao, Mi
æemo šejtana natovariti, pa æe mu on nerazdvojni drug postati;
37. oni æe ih od pravog puta odvraæati, a ljudi æe misliti da su na
pravom putu.
38. I kada koji doðe pred Nas, reæi æe: "Kamo sreæe da je izmeðu mene i
tebe bila tolika razdaljina kolika je izmeðu istoka i zapada! Kako si
ti bio zao drug!"
237
39. Toga dana vam neæe biti od koristi to što æete u muci zajedno biti,
kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.
40. Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u oèitoj
zabludi?!
41. Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,
42. ili, kad bismo htjeli da ti pokažemo ono èime im prijetimo, - pa Mi
njih možemo svakom kaznom kazniti.
43. Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na
pravom putu.
44. Kur’an je, zaista, èast tebi i narodu tvome; odgovaraæete vi.
45. Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije
tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju
božanstvima nekakvim.
46. Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i
glavešinama njegovim, i on je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara
svjetova poslanik!"
47. I pošto im je donio znamenja Naša, oni su ih, odjednom, poèeli
ismijavati.
48. I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan veæi od drugog, i na muke
smo ih stavljali ne bi li se dozvali.
49. "O ti èarobnjaèe!" – govorili su oni – "zamoli Gospodara svoga, u
naše ime, na temelju tebi datog obeæanja, mi æemo sigurno pravim putem
poæI!"
50. A èim bismo ih nevolje oslobodili, zaèas bi obavezu prekršili.
51. I faraon obznani narodu svome: "O narode moj," – reèe on – "zar
meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene
teku, - shvaæate li?
52. I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori?
53. Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa
njim nisu došli meleki?"
54. I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod
grešni.
55. A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,
56. i uèinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.
57. A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su
oni, zbog toga, zagalamili
58. i rekli; "Da li su bolji naši kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao
primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svaðalaèki.
59. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za
pouku sinovima Israilovim uèinili, -
60. a da hoæemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni
na Zemlji naslijede; -
61. i Kur’an je predznak za Smak svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj
i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put,
238
62. i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista,
neprijatelj otvoreni.
63. A kad je Isa oèita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam
mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko èega se razilazite. Zato se
Allaha bojte i Meni se pokoravajte,
64. Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je pravi
put!’
65. Ali su se stranke izmeðu sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu
patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore!
66. Zar ovi èekaju da im Smak svijeta iznenada doðe, a oni bezbrižni?
67. Tog Dana æe oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati
neprijatelji, samo to neæe biti ono koji su se Allaha bojali i grijeha
klonili:
68. "O robovi Moji, za vas danas straha neæe biti, niti æete i za èim
tugovati;
69. oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili –
70. uðite u džennet, vi i žene vaše, radosni!’
71. Oni æe biti služeni iz posuda i èaša od zlata. u njemu æe biti sve
što duše zažele i èime se oèi naslaðuju, i u njemu æete vjeèno
boraviti.
72. "Eto, to je džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste
radili,
73. u njemu æete svakovrsnog voæa imati od kojeg æete neko jesti."
74. A nevjernici æe u patnji džehennemskoj vjeèno ostati,
75. Ona im se neæe ublažiti i nikakve nade u spas neæe imati.
76. Nismo in nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.
77. Oni æe dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj uèini da umremo!’ – a
On æe reæi: "Vi æete tu vjeèno ostati!"
78. Mi vam Istinu šaljemo, ali veæini vam je Istina odvratna.
79. Ako oni pletu zamke, i Mi æemo zamke njima postaviti.
80. Zar oni misle da Mi ne èujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se
meðusobom dogovaraju? èujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih,
zapisuju.
81. Reci; "Kad bi Milostivi imao sina, ja bi se prvi klanjao!
82. Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada
i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!’
83. Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan
kojim im se prijeti,
84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajuæi!
85. I neka je uzvišen Onaj èija je vlast na nebesima i na Zemlji, i
izmeðu njih, On jedini zna kada æe smak svijeta biti, i Njemu æete se
svi vratiti!
86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neæe moæi da se za druge
zauzimaju; moæi æe samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.
239
87. A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno æe reæi: "Allah!" Pa
kuda se onda odmeæu?
88. I tako mi Poslanikovih rijeèi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista,
ljudi koji neæe vjerovati!"
89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" – ta sigurno æe oni
zapamtiti!