SURA 31. LUQMAN * LUKMAN
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif lam-mim.
2. Ovo su ajeti mudre Knjige,
3. upute i milosti onima koji budu dobro činili,
4. onima koji molitvu budu obavljali i zekat davali i koji u onaj
svijet budu čvrsto vjerovali;
5. njima će Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni će želje svoje
ostvariti.
6. Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je
to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje
uzimali. Njih čeka sramna kazna.
7. Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao
da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.
8. One koji budu vjerovali i dobra djela činili, doista čekaju bašče
uživanja,
9. u njima će vječno boraviti – obećanje je Allahovo istinito, a On je
silan i mudar.
10. Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine
nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta
razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne
plemenite biljke.
11. To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega
stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.
12. A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: "Budi zahvalan Allahu! Ko je
zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je,
zaista, neovisan i hvale dostojan."
13. Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne
smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda."
14. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka
ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi
zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.
15. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o
kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu,
velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća;
Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili
obavijestiti.
195
16. "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u
stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer
Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.
17. "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a
odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je
tako postupiti.
18. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom
nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
19. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji
glas je revanje magarca!"
20. Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim
što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću
Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o
Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.
21. A kad im se govori: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!" –
odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših."
Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u ognju?!
22. Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio
se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.
23. A onaj koji ne vjeruju, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje
njegovo. Nama će se svi vratiti i Mi ćemo ih o onome šta su radili
obavijestiti; Allahu su, uistinu, poznate svačije misli.
24. Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju
neizdržljivu.
25. A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" – sigurni bi
rekli: "Allah!" – a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!’ – samo što većina
njih ne zna.
26. Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu,
nezavistan i hvale dostojan.
27. Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne,
ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je,
uistinu, silan i mudar.
28. Stvoriti sve vas i sve vas oživjeti isto je kao stvoriti i oživjeti
jednoga čovjeka; Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.
29. Kako ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, i da je
potčinio Sunce i Mjesec – svako se kreće do roka određenog – i da Allah
dobro zna ono što radite?
30. To zato što je Allah – Istina, a oni kojima se, pored Njega, oni
mole, - neistina, i što je Allah uzvišen i velik.
31. Zar ne vidiš da lađe Allahovom milošću morem plove da bi vam
pokazao neke dokaze Svoje/ To su, zaista, pouke za sve strpljive i
zahvalne.
32. A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu
vjeru ispovijedajući; a čim ih On do kopna dovede, samo Mu neki
zahvalni ostaju. A dokaze Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče.
33. O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj
djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome
roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas
196
nikako život na ovom svijetu ne zvara i neka vas u Allaha šejtan ne
pokoleba.
34. Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i
samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi
i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o
svemu je obaviješten.
Monday 30 May 2011
SURA 30. AR-RUM * BIZANTINCI
SURA 30. AR-RUM * BIZANTINCI
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-mim.
2. Bizantinci su pobjeðeni.
3. u susjednoj zemlji, ali oni æe, poslije poraza svoga, sigurno
pobijediti
4. za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada
æe se vjernici radovati
5. Allahovoj pomoæi, - On pomaže kome hoæe, On je Silan i Samilostan -,
6. obeæanje je Allahovo, a Allah æe obeæanje Svoje ispuniti, ali veæina
ljudi ne zna;
7. oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema
onom svijetu su ravnodušni.
8. A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i
ono što je izmeðu njih – sa ciljem i do roka odreðenog. A mnogi ljudi
ne vjeruju da æe pred Gospodara svoga doista iziæi.
9. Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije
njih? Oni su bili od njih jaèi, i zemlju su orali i obraðivali je više
nego što je obraðuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze;
Allah im nije uèinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.
10. Oni koji su zlo èinili završiæe najužasnijom patnjom, zato što su
Allahove rijeèi poricali i što su ih ruglu izvrgavali.
11. Allah iz nièega stvara, On æe to ponovo uèiniti i na kraju Njenu
æete se vratiti.
12. Na dan kad nastupi èas – mnogobošci æe svaku nadu izgubiti:
13. božanstva njihova neæe im biti zagovornici, a zbog božanstava
svojih bili su navjernici.
14. Na dan kad nastupi èas oživljanja – ljudi æe se radvojiti:
15. oni koji su vjerovali i dobra djela èinili – u džennetskom perivoju
æe se radovati,
16. a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem
danu poricali – u trajnoj æe muci biti.
17. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, -
18. Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveèe i u
podne! –
19. On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava
zemlju nakon mrtvila njezina, - isto tako æete i vi biti oživljeni.
20. Jedan od dokaza njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom
vas, ljudi, svuda ima razasutih;
21. i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara
žene da se uz njih smirite, i što izmeðu vas uspostavlja ljubav i
samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;
192
22. i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i
raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one
koji znaju;
23. i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noæu i po danu, i nastojanje
vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude
koji èuju;
24. i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se
pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome
zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji
razumiju.
25. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlje postoje voljom
Njegovom. Zatim to što æete, èim vas On samo jednom iz zemlje pozove,
brzo ustati.
26. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu
poslušno.
27. On je taj koji iz nièega stvara i On æe to ponovo uèiniti, to je
Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i
mudar.
28. On vam kao primjer navodi vas same: da li su oni koji su u posjedu
vašem izjednaèeni s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti,
i da li ih se bojite kao što se vi jedni drugih bojite/ - Eto, tako Mi,
podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju.
29. Ali, nevjernici lakosmisleno slijede strasti svoje, - a ko æe na
pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio? – njima neæe
moæi niko u pomoæ priteæi.
30. Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu,
prema kojoj je On ljude naèinio, - ne treba da se mijenja Allahova
vjera, ali veæina ljudi to ne zna -,
31. obraæajuæi Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne
budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju,
32. od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili;
svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.
33. A kad ljude nevolja snaðe, oni se Gospodaru svome pokajnièki
obraæaju, a poslije, kad im On da da okuse milost Njegovu, odjednom
neki od njih Gospodaru svome druge ravnim smatraju
34. da bi bili nezahvalni na onom što im Mi dajemo. "Pa uživajte, a
saznaæete!’
35. Zar smo Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu
ravnim smatraju?
36. Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslaðuju, oni im se
obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove
èinile, odjednom oèajavaju.
37. Zar oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu onome kome On hoæe, i
da uskraæuje? to su, uistinu, dokazi za ljude koji vjeruju.
38. Zato podaj bližnjemu pravo njegovo, i siromahu i putnikunamjerniku!
To je bolje za one koji nastoje da se Allahu umile; ti æe
postiæi šta žele.
193
39. A novac koji dajete da se uveæa novcem drugih ljudi neæe se kod
Allah uveæati, a za milostinju koju udjelite da biste se Allahu umili –
takvi æe dobra djela svoja umnogostruèiti.
40. Allah vas stvara, i opskrbljuje; On æe vam život oduzeti i na kraju
vas oživjeti. Postoji li ijedno božansto vaše koje bilo šta od toga
èini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju
ravnim!
41. Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru,
da im On da da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se
popravili.
42. Reci: Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili;
veæinom su oni mnogobošci bili."
43. Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego što
Allahovom voljom nastupi Dan koji niko neæe moæi odbiti. Toga dana On
æe ih razdvojiti:
44. oni koji nisu vjerovali – na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji
su dobra djela èinili – sebi su džennet pripremili,
45. da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra djela
èinili; a On, zaista, ne voli nevjernike.
46. Jedan od dokaza Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce
radosnih vijesti da vam da da milost Njegovu osjetite i da laðe voljom
Njegovom plove i da iz obilja Njegova stièete, i da biste zahvalni
bili.
47. I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im
prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali, - a
dužnost Nam je bila vjernike pomoæi.
48. Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po
nebu, kako On hoæe, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu
kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije,
oni se odjednom radošæu ispune,
49. iako su bili oèajni prije nego što se spustila na njih.
50. Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakom
mrtvila njezina! On æe, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može.
51. A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi, i
poslije toga, blagodati poricali.
52. Ti ne možeš mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu,
dovikati,
53. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino
dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni æe se odazvati.
54. Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije
najakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On
stvara što hoæe; On sve zna i sve može.
55. A na Dan kad nastupi èas oživljenja, zloèinci æe se zaklinjati da
su grobovima samo jedan èas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.
56. A reæi æe oni kojima je dato znanje i vjerovanje: "Vi ste ostali,
prema Allahovoj odredbi, sve do Dana oživljenja, - a ovo je Dan
oživljenja, samo što vi niste znali."
194
57. Toga Dana neæe nièem poslužiti pravdanja onima koji su se prema
sebi ogriješili i neæe se od njih tražiti da se Allahu umile.
58. U ovom Kur’anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im
ti ne znam kakvo èudo donio, opet bi rekli oni koji neæe da vjeruju:
"Vi samo iznosite laži!"
59. Eto tako Allah peèati srca onih koji neæe da znaju.
60. A ti budi strpljiv! Allahovo obeæanje je, zaista, istina i neka te
nikako ne obmanu oni koji èvrsto ne vjeruju.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-mim.
2. Bizantinci su pobjeðeni.
3. u susjednoj zemlji, ali oni æe, poslije poraza svoga, sigurno
pobijediti
4. za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada
æe se vjernici radovati
5. Allahovoj pomoæi, - On pomaže kome hoæe, On je Silan i Samilostan -,
6. obeæanje je Allahovo, a Allah æe obeæanje Svoje ispuniti, ali veæina
ljudi ne zna;
7. oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema
onom svijetu su ravnodušni.
8. A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i
ono što je izmeðu njih – sa ciljem i do roka odreðenog. A mnogi ljudi
ne vjeruju da æe pred Gospodara svoga doista iziæi.
9. Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije
njih? Oni su bili od njih jaèi, i zemlju su orali i obraðivali je više
nego što je obraðuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze;
Allah im nije uèinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.
10. Oni koji su zlo èinili završiæe najužasnijom patnjom, zato što su
Allahove rijeèi poricali i što su ih ruglu izvrgavali.
11. Allah iz nièega stvara, On æe to ponovo uèiniti i na kraju Njenu
æete se vratiti.
12. Na dan kad nastupi èas – mnogobošci æe svaku nadu izgubiti:
13. božanstva njihova neæe im biti zagovornici, a zbog božanstava
svojih bili su navjernici.
14. Na dan kad nastupi èas oživljanja – ljudi æe se radvojiti:
15. oni koji su vjerovali i dobra djela èinili – u džennetskom perivoju
æe se radovati,
16. a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem
danu poricali – u trajnoj æe muci biti.
17. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, -
18. Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveèe i u
podne! –
19. On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava
zemlju nakon mrtvila njezina, - isto tako æete i vi biti oživljeni.
20. Jedan od dokaza njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom
vas, ljudi, svuda ima razasutih;
21. i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara
žene da se uz njih smirite, i što izmeðu vas uspostavlja ljubav i
samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;
192
22. i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i
raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one
koji znaju;
23. i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noæu i po danu, i nastojanje
vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude
koji èuju;
24. i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se
pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome
zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji
razumiju.
25. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlje postoje voljom
Njegovom. Zatim to što æete, èim vas On samo jednom iz zemlje pozove,
brzo ustati.
26. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu
poslušno.
27. On je taj koji iz nièega stvara i On æe to ponovo uèiniti, to je
Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i
mudar.
28. On vam kao primjer navodi vas same: da li su oni koji su u posjedu
vašem izjednaèeni s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti,
i da li ih se bojite kao što se vi jedni drugih bojite/ - Eto, tako Mi,
podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju.
29. Ali, nevjernici lakosmisleno slijede strasti svoje, - a ko æe na
pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio? – njima neæe
moæi niko u pomoæ priteæi.
30. Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu,
prema kojoj je On ljude naèinio, - ne treba da se mijenja Allahova
vjera, ali veæina ljudi to ne zna -,
31. obraæajuæi Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne
budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju,
32. od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili;
svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.
33. A kad ljude nevolja snaðe, oni se Gospodaru svome pokajnièki
obraæaju, a poslije, kad im On da da okuse milost Njegovu, odjednom
neki od njih Gospodaru svome druge ravnim smatraju
34. da bi bili nezahvalni na onom što im Mi dajemo. "Pa uživajte, a
saznaæete!’
35. Zar smo Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu
ravnim smatraju?
36. Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslaðuju, oni im se
obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove
èinile, odjednom oèajavaju.
37. Zar oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu onome kome On hoæe, i
da uskraæuje? to su, uistinu, dokazi za ljude koji vjeruju.
38. Zato podaj bližnjemu pravo njegovo, i siromahu i putnikunamjerniku!
To je bolje za one koji nastoje da se Allahu umile; ti æe
postiæi šta žele.
193
39. A novac koji dajete da se uveæa novcem drugih ljudi neæe se kod
Allah uveæati, a za milostinju koju udjelite da biste se Allahu umili –
takvi æe dobra djela svoja umnogostruèiti.
40. Allah vas stvara, i opskrbljuje; On æe vam život oduzeti i na kraju
vas oživjeti. Postoji li ijedno božansto vaše koje bilo šta od toga
èini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju
ravnim!
41. Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru,
da im On da da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se
popravili.
42. Reci: Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili;
veæinom su oni mnogobošci bili."
43. Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego što
Allahovom voljom nastupi Dan koji niko neæe moæi odbiti. Toga dana On
æe ih razdvojiti:
44. oni koji nisu vjerovali – na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji
su dobra djela èinili – sebi su džennet pripremili,
45. da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra djela
èinili; a On, zaista, ne voli nevjernike.
46. Jedan od dokaza Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce
radosnih vijesti da vam da da milost Njegovu osjetite i da laðe voljom
Njegovom plove i da iz obilja Njegova stièete, i da biste zahvalni
bili.
47. I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im
prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali, - a
dužnost Nam je bila vjernike pomoæi.
48. Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po
nebu, kako On hoæe, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu
kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije,
oni se odjednom radošæu ispune,
49. iako su bili oèajni prije nego što se spustila na njih.
50. Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakom
mrtvila njezina! On æe, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može.
51. A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi, i
poslije toga, blagodati poricali.
52. Ti ne možeš mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu,
dovikati,
53. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino
dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni æe se odazvati.
54. Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije
najakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On
stvara što hoæe; On sve zna i sve može.
55. A na Dan kad nastupi èas oživljenja, zloèinci æe se zaklinjati da
su grobovima samo jedan èas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.
56. A reæi æe oni kojima je dato znanje i vjerovanje: "Vi ste ostali,
prema Allahovoj odredbi, sve do Dana oživljenja, - a ovo je Dan
oživljenja, samo što vi niste znali."
194
57. Toga Dana neæe nièem poslužiti pravdanja onima koji su se prema
sebi ogriješili i neæe se od njih tražiti da se Allahu umile.
58. U ovom Kur’anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im
ti ne znam kakvo èudo donio, opet bi rekli oni koji neæe da vjeruju:
"Vi samo iznosite laži!"
59. Eto tako Allah peèati srca onih koji neæe da znaju.
60. A ti budi strpljiv! Allahovo obeæanje je, zaista, istina i neka te
nikako ne obmanu oni koji èvrsto ne vjeruju.
SURA 29. AL-’ANKABUT * PAUK
SURA 29. AL-’ANKABUT * PAUK
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif Lam Mim.
2. Misle li ljudi da æe biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi
vjerujemo!" i da u iskušenje neæe biti dovedeni?
3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno
ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.
4. Zar misle oni koji zla djela rade da æe Nama umaæi? – Loše
prosuðuju!
5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doæi æe, sigurno, Dan
obeæani; a On sve èuje i sve zna!
6. A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez
svih svjetova biti.
7. Onima koji vjeruju i dobra djela èine preæi æemo sigurno, preko
rðavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, æemo ih
najljepšom nagradom nagraditi.
8. Mi smo svakog èovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima
svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš,
o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni æete se vratiti, pa æu
vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
9. One koji vjeruju i dobra djela èine sigurno æemo meðu one koji su
dobri uvrstiti.
10. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a kad neki Allaha
radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko muèenje isto što i
Allahova kazna. A ako pobjeda doðe od Gospodara tvoga, sigurno æe oni
reæi: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima
èijim?
11. Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolièni.
12. Nevjrenici govore vjernicima: "Slijedite naš put, a mi æemo nositi
grijehe vaše!’ – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu,
188
13. ali æe, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu
odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, æe na Sudnjem danu
odgovarati.
14. Mi smo Nuha narodu njegovuposlali i on je meðu njima ostao hiljadu,
manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu
druge ravnim smatrali.
15. I Mi smo njega i one što su bili u laði – spasili, i pouènim
primjerom svjetovima je uèinili.
16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjate" – govorio je on narodu
svome – "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.
17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima
se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi
hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! –
Njemu æete se vratiti." –
18. Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike
i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz nièega stvara? On æe to opet
uèiniti; Allahu je to, zaista, lahko.
20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz nièega stvorio. I,
Allah æe to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;
21. On kažnjava onoga koga On hoæe i milost ukazuje onome kome On hoæe,
i njemu æete se vratiti.
22. Njegovoj kazni neæete umaæi ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo
Allaha, ni zaštitinika ni pomagaèa.
23. A onima koji neæe da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime,
njima nije stalo do Moje milosti – njih èeka patnja nesnosna."
24. Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" – ali,
Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji
vjeruje.
25. "Vi ste" – reèe on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u
životu na ovome svijetu meðusobne prijateljske odnose održavali, a
poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih æete se odricati i jedni druge
æete proklinjati, vatra æe vaše boravište biti, i niko vam u pomoæ neæe
moæi priteæi."
26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reèe: "Ja se selim onamo kuda
mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."
27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim
vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep pomen
saèuvali, a na onom æe, doista, jedan od onih dobrih biti.
28. I Luta. Kada narodu svome reèe: "Vi èinite takav razvrat kakav
prije vas niko na svijetu nije èinio:
29. s muškarcima opèite, po drumovima presreèete, i na skupovima svojim
najodvratnije stvari èinite", - odgovor naroda njegova bijaše: "Uèini
da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"
30. "Gospodaru moj," – reèe on – "pomozi mi protiv naroda grešnog!’
31. I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: "Mi æemo
uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."
189
32. "U njemu je Lut" – reèe Ibrahim. – "Mi dobro znamo ko je u njemu" –
rekoše oni – "mi æemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim
žene njegove, ona æe ostati s onima koji æe kaznu iskusiti.
33. I kad izaslanici naši doðoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i
uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – rekoše oni -, "mi æemo tebe i
porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona æe ostati s onima koji æe
kaznu iskusiti.
34. A na stanovnike ovog grada spustiæemo strašnu kaznu s neba zbog
toga što su razvratnici."
35. I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti
imali.
36. A u Medjen brata njihova Šuajb: "O narode moj," – govorio je on –
"Allahu se jedino klanjajte i èinite ono za što æete dobiti nagradu na
onom svijetu, a po zemlji, nered praveæi, zlo ne radite!"
37. Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni
osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomièni.
38. A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi -,
šejtan im je lijepim njihove postupke predoèio, pa ih, iako su razumni
bili, od pravog puta odvratio;
39. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su
se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.
40. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun
pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju
utjerali, a neke potopili. – Allah im nije uèinio nepravdu, sami su
sebi nepravdu nanijeli.
41. Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slièni su pauku koji sebi
isplete kuæu, a najslabija je kuæa, uistinu, paukova kuæa, neka znaju!
42. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju ništa
ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!
43. To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo uèeni
shvaæaju.
44. Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka
onima koji vjeruju.
45. Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu, molitva,
zaista, odvraæa od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve
je najveæa poslušnost! – A Allah zna šta radite.
46. I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši naèin, - ne i
sa onima meðu njima koji su nepravedni -, i recite: "Mi vjerujemo u ono
što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se
Njemu pokoravamo."
47. Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo
veæ dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a
dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.
48. Ti prije nje nijednu knjigu nisi èitao, a nisi je ni desnom rukom
svojom pisao; inaèe, posumnjali bi oni što laži govore.
49. A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše
ajete samo nepravedni osporavaju –
190
50. i govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka èuda poslana?"
Reci: "èuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem."
51. A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se
kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.
52. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na
nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne
vjeruju, oni su izgubljeni.
53. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije odreðenog
roka za to, kazna bi im došla, a doæi æe im, sigurno, iznenada, oni
neæe predosjetiti.
54. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a džehennem æe
sigurno sve nevjernike obuhvatiti
55. na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, melek rekne;
"Ispaštajte za ono što ste radili!"
56. O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se
samo Meni klanjajte!
57. Svako živo biæe æe smrt okusiti, i Nama æete se poslije vratiti.
58. One koji budu vjerovali i dobra djela èinili smjestiæemo u
džennetske odaje, ispred kojih æe rijeke teæi, u njima æe vjeèno
boraviti. Kako æe divna biti nagrada onima koji su se trudili,
59. onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!
60. A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih
hrani, a i vas! On sve èuje i sve zna.
61. A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i
Mjesec potèinio?" – sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeæu?
62. Allah u izobilju daje hranu onome kome hoæe od robova Svojih, a
nekome i uskraæuje; - Allah, zaista, zna sve.
63. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju
oživljava?" – sigurno æe reæi: "Allah!" a ti reci; "Hvala Allahu!" ali
veæina njih ne shvaæa.
64. Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo
onaj svijet je - život, kad bi samo oni znali!
65. Kad se u laðe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna
dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju
66. da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im Mi dajemo, i da bi
uživali. A znaæe oni!
67. Zar ne vide da smo Harem svetim i bezbjednim uèinili, dok se svuda
okolo njih otima i plaèka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim
blagodatima su nezahvalni?
68. I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži
ili porièe Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u
džehennemu?
69. One koji se budu zbog Nas borili Mi æemo, sigurno, putevima koji
Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela
èIne!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif Lam Mim.
2. Misle li ljudi da æe biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi
vjerujemo!" i da u iskušenje neæe biti dovedeni?
3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno
ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.
4. Zar misle oni koji zla djela rade da æe Nama umaæi? – Loše
prosuðuju!
5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doæi æe, sigurno, Dan
obeæani; a On sve èuje i sve zna!
6. A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez
svih svjetova biti.
7. Onima koji vjeruju i dobra djela èine preæi æemo sigurno, preko
rðavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, æemo ih
najljepšom nagradom nagraditi.
8. Mi smo svakog èovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima
svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš,
o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni æete se vratiti, pa æu
vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
9. One koji vjeruju i dobra djela èine sigurno æemo meðu one koji su
dobri uvrstiti.
10. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a kad neki Allaha
radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko muèenje isto što i
Allahova kazna. A ako pobjeda doðe od Gospodara tvoga, sigurno æe oni
reæi: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima
èijim?
11. Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolièni.
12. Nevjrenici govore vjernicima: "Slijedite naš put, a mi æemo nositi
grijehe vaše!’ – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu,
188
13. ali æe, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu
odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, æe na Sudnjem danu
odgovarati.
14. Mi smo Nuha narodu njegovuposlali i on je meðu njima ostao hiljadu,
manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu
druge ravnim smatrali.
15. I Mi smo njega i one što su bili u laði – spasili, i pouènim
primjerom svjetovima je uèinili.
16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjate" – govorio je on narodu
svome – "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.
17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima
se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi
hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! –
Njemu æete se vratiti." –
18. Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike
i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz nièega stvara? On æe to opet
uèiniti; Allahu je to, zaista, lahko.
20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz nièega stvorio. I,
Allah æe to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;
21. On kažnjava onoga koga On hoæe i milost ukazuje onome kome On hoæe,
i njemu æete se vratiti.
22. Njegovoj kazni neæete umaæi ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo
Allaha, ni zaštitinika ni pomagaèa.
23. A onima koji neæe da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime,
njima nije stalo do Moje milosti – njih èeka patnja nesnosna."
24. Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" – ali,
Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji
vjeruje.
25. "Vi ste" – reèe on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u
životu na ovome svijetu meðusobne prijateljske odnose održavali, a
poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih æete se odricati i jedni druge
æete proklinjati, vatra æe vaše boravište biti, i niko vam u pomoæ neæe
moæi priteæi."
26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reèe: "Ja se selim onamo kuda
mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."
27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim
vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep pomen
saèuvali, a na onom æe, doista, jedan od onih dobrih biti.
28. I Luta. Kada narodu svome reèe: "Vi èinite takav razvrat kakav
prije vas niko na svijetu nije èinio:
29. s muškarcima opèite, po drumovima presreèete, i na skupovima svojim
najodvratnije stvari èinite", - odgovor naroda njegova bijaše: "Uèini
da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"
30. "Gospodaru moj," – reèe on – "pomozi mi protiv naroda grešnog!’
31. I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: "Mi æemo
uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."
189
32. "U njemu je Lut" – reèe Ibrahim. – "Mi dobro znamo ko je u njemu" –
rekoše oni – "mi æemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim
žene njegove, ona æe ostati s onima koji æe kaznu iskusiti.
33. I kad izaslanici naši doðoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i
uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – rekoše oni -, "mi æemo tebe i
porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona æe ostati s onima koji æe
kaznu iskusiti.
34. A na stanovnike ovog grada spustiæemo strašnu kaznu s neba zbog
toga što su razvratnici."
35. I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti
imali.
36. A u Medjen brata njihova Šuajb: "O narode moj," – govorio je on –
"Allahu se jedino klanjajte i èinite ono za što æete dobiti nagradu na
onom svijetu, a po zemlji, nered praveæi, zlo ne radite!"
37. Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni
osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomièni.
38. A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi -,
šejtan im je lijepim njihove postupke predoèio, pa ih, iako su razumni
bili, od pravog puta odvratio;
39. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su
se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.
40. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun
pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju
utjerali, a neke potopili. – Allah im nije uèinio nepravdu, sami su
sebi nepravdu nanijeli.
41. Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slièni su pauku koji sebi
isplete kuæu, a najslabija je kuæa, uistinu, paukova kuæa, neka znaju!
42. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju ništa
ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!
43. To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo uèeni
shvaæaju.
44. Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka
onima koji vjeruju.
45. Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu, molitva,
zaista, odvraæa od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve
je najveæa poslušnost! – A Allah zna šta radite.
46. I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši naèin, - ne i
sa onima meðu njima koji su nepravedni -, i recite: "Mi vjerujemo u ono
što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se
Njemu pokoravamo."
47. Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo
veæ dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a
dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.
48. Ti prije nje nijednu knjigu nisi èitao, a nisi je ni desnom rukom
svojom pisao; inaèe, posumnjali bi oni što laži govore.
49. A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše
ajete samo nepravedni osporavaju –
190
50. i govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka èuda poslana?"
Reci: "èuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem."
51. A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se
kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.
52. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na
nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne
vjeruju, oni su izgubljeni.
53. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije odreðenog
roka za to, kazna bi im došla, a doæi æe im, sigurno, iznenada, oni
neæe predosjetiti.
54. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a džehennem æe
sigurno sve nevjernike obuhvatiti
55. na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, melek rekne;
"Ispaštajte za ono što ste radili!"
56. O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se
samo Meni klanjajte!
57. Svako živo biæe æe smrt okusiti, i Nama æete se poslije vratiti.
58. One koji budu vjerovali i dobra djela èinili smjestiæemo u
džennetske odaje, ispred kojih æe rijeke teæi, u njima æe vjeèno
boraviti. Kako æe divna biti nagrada onima koji su se trudili,
59. onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!
60. A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih
hrani, a i vas! On sve èuje i sve zna.
61. A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i
Mjesec potèinio?" – sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeæu?
62. Allah u izobilju daje hranu onome kome hoæe od robova Svojih, a
nekome i uskraæuje; - Allah, zaista, zna sve.
63. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju
oživljava?" – sigurno æe reæi: "Allah!" a ti reci; "Hvala Allahu!" ali
veæina njih ne shvaæa.
64. Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo
onaj svijet je - život, kad bi samo oni znali!
65. Kad se u laðe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna
dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju
66. da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im Mi dajemo, i da bi
uživali. A znaæe oni!
67. Zar ne vide da smo Harem svetim i bezbjednim uèinili, dok se svuda
okolo njih otima i plaèka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim
blagodatima su nezahvalni?
68. I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži
ili porièe Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u
džehennemu?
69. One koji se budu zbog Nas borili Mi æemo, sigurno, putevima koji
Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela
èIne!
SURA 28. AL-QASAS * KAZIVANJE
SURA 28. AL-QASAS * KAZIVANJE
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ta-sin-mim.
2. Ovo su ajeti Knjige jasne!
3. Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je
bilo, a to za one ljude koji vjeruju.
4. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio
izdjelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu
ostavljao, doista, je smutljivac bio.
5. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i
da ih vođama i nasljednicima učinimo,
6. i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama
njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.
7. I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov
život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga,
doista, vratiti i poslanikom ga učiniti."
8. I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista
su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.
9. I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte
ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A oni ništa
ne predosjetiše.
10. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce
njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.
11. I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" I ona ga ugleda
izdaleka, a oni nisu bili ništa primjetili.
12. A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: "Hoćete li da
vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu
dobro željeti?"
13. I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se
uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.
14. I kad se on spasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako
Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
15. I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče
dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi
neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda
protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i –
usmrti. "Ovo je šejtanov posao!" – uzviknu -, "on je, zaista, otvoreni
neprijatelj koji u zabludu dovodi!
183
16. Gospodaru moj," – reče onda – "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti
mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.
17. "Gospodaru moj," – reče -, "tako mi blagodati koju si mi ukazao,
više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!"
18. I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga
onaj isti od juče pozva ponovo u pomoć. "Ti si, zbilja, u pravoj
zabludi!’ – reče mu Musa,
19. i kad htjede da ščepa zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: "O
Musa, zar ćeš da ubiješ i mene kao što si juče ubio čovjeka? To hoćeš
da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš."
20. I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa," – reče – "glavešine
se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren
savjetnik."
21. I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti.
"Gospodaru moj," – reče – "spasi me naroda koji ne vjeruje!’
22. I kad se uputi prema Medjenu, on reče: "Gospodar moj će mi pokazati
pravi put!"
23. A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako
napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije ženske koje su je
od vode odbijale. "Šta vi radite?" – upita on. "Mi ne napajamo dok
čobani ne odu" – odgovoriše one – "a otac nam je veoma star."
24. I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: "Gospodaru moj,
ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"
25. I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče:
"Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!" I kad mu
on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio si se
naroda koji ne vjeruje!’
26. "O oče moj," – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje da
unajmiš snažna i pouzdana."
27. "Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" – reče on –
"ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš, biće dobra
volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog
da, da sam dobar."
28. "Neka bude tako između mene i tebe!’ – reče Musa -, "koji god od ta
dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono
što smo utanačili."
29. I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on
ugleda vatru na jednoj strani brda. "Pričekajte!" – reče čeljadi svojoj
-, " vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili
zapaljenu glavnju, da se ogrijete."
30. A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz
stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam – Allah, Gospodar
svjetova!
31. Baci štap svoj!’ I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on
uzmače i ne vrati se. "O Musa, priđi ne boj se, sigurno ti se nikakvo
zlo dogoditi neće!
184
32. Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojaviće se bijela, a bez mane, i
priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu
i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni".
33. "Gospodaru moj", - reče – "ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa
se bojim da i oni mene ne ubiju...
34. A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega
kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu
lašcem.
35. "Pomoći ćemo te bratom tvojim" – reče On – "i obojici ćemo vlast
dati, pa vam se oni neće usuditi prići; s Našim znamenjima vas dvojica
i oni koji vas budu slijedili postaće pobjednici."
36. I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: "Ovo je samo
smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba
predaka naših!’
37. "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega: - reče
Musa -, "onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista neće
uspjeti!’
38. "O velikaši", - reče faraon – "ja ne znam da vi imate drugog boga
osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se
popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!’
39. A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na
Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni,
40. pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo;
pogledaj kako su skončali nevjernic!
41. A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se
ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći –
42. i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu
biće od svakog dobra udaljeni:
43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili,
da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli.
44. Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili,
a nisi bio ni njegov savremenik.
45. Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli; i ti nisi
boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi
o njima kazujemo vijesti.
46. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali
kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije
došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,
47. i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga što su počinili:
"Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje
slijedimo i vjernici budemo?"
48. A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zašto mu nije dato
onako isto kao što je dato Musau?" A zar oni još davno nisu porekli ono
što je Musau dato/ Oni govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava" –
i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo."
49. Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na
pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!"
185
50. Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za
strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi
strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi
put narodu koji sam sebi nepravdu čini.
51. A Mi objavljemo sve riječ po riječ, da bi razmislili.
52. Onima kojima smo dali Knjigu prije Kur’ana, vjeruju u nj,
53. a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od
Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani."
54. Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo
uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju;
55. a kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša
djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih."
56. Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da
uputiš, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna
one koji će pravim putem poći.
57. Oni govore: "Ako s tobom budemo pravi put slijedili, bićemo brzo iz
rodnog kraja protjerani." Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u
svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi
svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.
58. A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovici u životu
obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u
njih, Nama su ostali.
59. A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni
grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo
samo onda naselje uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.
60. Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom
svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne
opametite?
61. Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju
će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom
svijetu, a koji će, poslije, na onom svijetu u vatru ubačen biti?
62. A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni
ravnim smatrali?"
63. reći će oni na kojima će se riječ obistiniti: "Gospodaru naš, ove
što smo na stranputicu naveli – naveli smo zato što smo i sami na
stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, oni se nama nisu
klanjali."
64. "Pozovite božanstva vaša!’ – reći će im se, pa će ih oni pozivati,
ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažaliće što na
pravom putu nisu bili.
65. A na Dan kad ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima
odgovorili?"
66. toga Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće
ništa pitati.
67. A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude
dobra djela činio, on će postići šta je želio.
186
68. Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da
biraju. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim
izjednačuju!
69. Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni
iskazuju.
70. On je Allah drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na
ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.
71. Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno,
do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne
čujete?"
72. Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno,
do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj
otpočinete? Zar ne vidite?
73. Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a
da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete."
74. A na Dan kada ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni
ravnim smatrali?"
75. iz svakog naroda dovešćemo svjedoka i reći: "Dajte svoj dokaz!" i
oni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti onih koje su
izmišljali.
76. Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali
toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila
snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su
obijesni!" – govorili su mu ljudi iz naroda njegova –
77. i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne
zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je
Allah tebi dobro učinio, i ne čIni nered po Zemlji, jer Allah ne voli
one koji nered čine."
78. "Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" – govorio
je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji
su bili od njega jači i koji su bili više nakupili, - a zločinci neće o
grijesima svojim ni ispitivani biti.
79. I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što
je dato Karunu!" govorili su oni koji su čeznuli za životm na ovom
svijetu, - "on je, uistinu, presrećan."
80. "Teško vama!’ – govorili su učeni -, "onome koji vjeruje i čini
dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima
pružena."
81. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od
Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.
82. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše
govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih
kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao,
i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće
uspjeti?"
83. Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i
da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka srećan kraj.
187
84. Onaj ko učini dobro djelo dobiće desetorostruku nagradu za njega, a
onaj ko uradi zlo – pa, oni koji budu zlo radili biće tačno prema
zasluzi kažnjeni.
85. Onaj koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti na onaj
svijet. Reci; "Gospodar moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u
očitoj zabludi."
86. Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je
objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima
saučesnik!
87. I neka te oni nikako neodvrate od Allahovih riječi, kada ti se
objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge
njemu smatraju ravnim!
88. I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega!
Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ta-sin-mim.
2. Ovo su ajeti Knjige jasne!
3. Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je
bilo, a to za one ljude koji vjeruju.
4. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio
izdjelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu
ostavljao, doista, je smutljivac bio.
5. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i
da ih vođama i nasljednicima učinimo,
6. i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama
njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.
7. I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov
život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga,
doista, vratiti i poslanikom ga učiniti."
8. I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista
su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.
9. I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte
ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A oni ništa
ne predosjetiše.
10. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce
njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.
11. I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" I ona ga ugleda
izdaleka, a oni nisu bili ništa primjetili.
12. A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: "Hoćete li da
vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu
dobro željeti?"
13. I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se
uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.
14. I kad se on spasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako
Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
15. I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče
dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi
neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda
protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i –
usmrti. "Ovo je šejtanov posao!" – uzviknu -, "on je, zaista, otvoreni
neprijatelj koji u zabludu dovodi!
183
16. Gospodaru moj," – reče onda – "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti
mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.
17. "Gospodaru moj," – reče -, "tako mi blagodati koju si mi ukazao,
više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!"
18. I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga
onaj isti od juče pozva ponovo u pomoć. "Ti si, zbilja, u pravoj
zabludi!’ – reče mu Musa,
19. i kad htjede da ščepa zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: "O
Musa, zar ćeš da ubiješ i mene kao što si juče ubio čovjeka? To hoćeš
da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš."
20. I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa," – reče – "glavešine
se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren
savjetnik."
21. I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti.
"Gospodaru moj," – reče – "spasi me naroda koji ne vjeruje!’
22. I kad se uputi prema Medjenu, on reče: "Gospodar moj će mi pokazati
pravi put!"
23. A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako
napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije ženske koje su je
od vode odbijale. "Šta vi radite?" – upita on. "Mi ne napajamo dok
čobani ne odu" – odgovoriše one – "a otac nam je veoma star."
24. I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: "Gospodaru moj,
ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"
25. I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče:
"Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!" I kad mu
on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio si se
naroda koji ne vjeruje!’
26. "O oče moj," – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje da
unajmiš snažna i pouzdana."
27. "Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" – reče on –
"ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš, biće dobra
volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog
da, da sam dobar."
28. "Neka bude tako između mene i tebe!’ – reče Musa -, "koji god od ta
dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono
što smo utanačili."
29. I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on
ugleda vatru na jednoj strani brda. "Pričekajte!" – reče čeljadi svojoj
-, " vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili
zapaljenu glavnju, da se ogrijete."
30. A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz
stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam – Allah, Gospodar
svjetova!
31. Baci štap svoj!’ I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on
uzmače i ne vrati se. "O Musa, priđi ne boj se, sigurno ti se nikakvo
zlo dogoditi neće!
184
32. Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojaviće se bijela, a bez mane, i
priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu
i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni".
33. "Gospodaru moj", - reče – "ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa
se bojim da i oni mene ne ubiju...
34. A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega
kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu
lašcem.
35. "Pomoći ćemo te bratom tvojim" – reče On – "i obojici ćemo vlast
dati, pa vam se oni neće usuditi prići; s Našim znamenjima vas dvojica
i oni koji vas budu slijedili postaće pobjednici."
36. I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: "Ovo je samo
smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba
predaka naših!’
37. "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega: - reče
Musa -, "onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista neće
uspjeti!’
38. "O velikaši", - reče faraon – "ja ne znam da vi imate drugog boga
osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se
popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!’
39. A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na
Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni,
40. pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo;
pogledaj kako su skončali nevjernic!
41. A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se
ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći –
42. i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu
biće od svakog dobra udaljeni:
43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili,
da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli.
44. Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili,
a nisi bio ni njegov savremenik.
45. Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli; i ti nisi
boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi
o njima kazujemo vijesti.
46. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali
kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije
došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,
47. i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga što su počinili:
"Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje
slijedimo i vjernici budemo?"
48. A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zašto mu nije dato
onako isto kao što je dato Musau?" A zar oni još davno nisu porekli ono
što je Musau dato/ Oni govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava" –
i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo."
49. Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na
pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!"
185
50. Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za
strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi
strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi
put narodu koji sam sebi nepravdu čini.
51. A Mi objavljemo sve riječ po riječ, da bi razmislili.
52. Onima kojima smo dali Knjigu prije Kur’ana, vjeruju u nj,
53. a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od
Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani."
54. Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo
uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju;
55. a kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša
djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih."
56. Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da
uputiš, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna
one koji će pravim putem poći.
57. Oni govore: "Ako s tobom budemo pravi put slijedili, bićemo brzo iz
rodnog kraja protjerani." Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u
svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi
svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.
58. A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovici u životu
obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u
njih, Nama su ostali.
59. A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni
grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo
samo onda naselje uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.
60. Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom
svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne
opametite?
61. Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju
će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom
svijetu, a koji će, poslije, na onom svijetu u vatru ubačen biti?
62. A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni
ravnim smatrali?"
63. reći će oni na kojima će se riječ obistiniti: "Gospodaru naš, ove
što smo na stranputicu naveli – naveli smo zato što smo i sami na
stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, oni se nama nisu
klanjali."
64. "Pozovite božanstva vaša!’ – reći će im se, pa će ih oni pozivati,
ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažaliće što na
pravom putu nisu bili.
65. A na Dan kad ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima
odgovorili?"
66. toga Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće
ništa pitati.
67. A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude
dobra djela činio, on će postići šta je želio.
186
68. Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da
biraju. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim
izjednačuju!
69. Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni
iskazuju.
70. On je Allah drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na
ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.
71. Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno,
do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne
čujete?"
72. Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno,
do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj
otpočinete? Zar ne vidite?
73. Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a
da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete."
74. A na Dan kada ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni
ravnim smatrali?"
75. iz svakog naroda dovešćemo svjedoka i reći: "Dajte svoj dokaz!" i
oni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti onih koje su
izmišljali.
76. Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali
toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila
snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su
obijesni!" – govorili su mu ljudi iz naroda njegova –
77. i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne
zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je
Allah tebi dobro učinio, i ne čIni nered po Zemlji, jer Allah ne voli
one koji nered čine."
78. "Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" – govorio
je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji
su bili od njega jači i koji su bili više nakupili, - a zločinci neće o
grijesima svojim ni ispitivani biti.
79. I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što
je dato Karunu!" govorili su oni koji su čeznuli za životm na ovom
svijetu, - "on je, uistinu, presrećan."
80. "Teško vama!’ – govorili su učeni -, "onome koji vjeruje i čini
dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima
pružena."
81. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od
Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.
82. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše
govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih
kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao,
i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće
uspjeti?"
83. Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i
da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka srećan kraj.
187
84. Onaj ko učini dobro djelo dobiće desetorostruku nagradu za njega, a
onaj ko uradi zlo – pa, oni koji budu zlo radili biće tačno prema
zasluzi kažnjeni.
85. Onaj koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti na onaj
svijet. Reci; "Gospodar moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u
očitoj zabludi."
86. Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je
objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima
saučesnik!
87. I neka te oni nikako neodvrate od Allahovih riječi, kada ti se
objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge
njemu smatraju ravnim!
88. I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega!
Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!
SURA 27. AN-NAML * MRAVI
SURA 27. AN-NAML * MRAVI
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ta-sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,
2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,
3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet
čvrsto vjeruju.
4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe
postupke njihove – zato oni lutaju;
5. njih čeka zla kob, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni,
6. a ti, zaista, primaš Kur’ana od Mudroga i Sveznajućeg!
7. Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda
vijest kakvu ili ću vam donijeti ragorjelu glavnju da biste se
ogrijali",
8. neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni
koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je
hvaljen Allah, Gospodar svjetova!
178
9. O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!
10. Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija,
kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod
Mene ne treba ničega da boje;
11. a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja
ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.
12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti
bolesna, - biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni
su, doista, narod nevjernički.
13. I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava
čarolija!’
14. I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da
su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.
15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu
koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!
16. I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da
razumijemo ptičje glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava
blagodat!"
17. I skupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinnovi i ljudi i ptice,
sve četa do čete, postrojeni,
18. i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite
u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i
ne primjetite!"
19. I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj,
omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i
roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i
uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"
20. I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije
odsutan?
21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti
ili ću ga zaklati!’
22. I ne potraj dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne
znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega
dato, a ima i prijesto veličanstveni:
24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, -
šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih
odvratio, te oni ne umiju da nađu pravi put
25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima
i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!"
27. "Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne.
28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni
i pogledaj šta će jedni drugima reći!"
29. "O velikaši", - reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanje
vrijedno pismo
179
30. Od Sulejmana i galsi; ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’
32. "O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta treba da u ovom da
uradim, ja bez vas neću ništa da odlučim!’
33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa,
gledaj šta ćeš narediti!"
34. "Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a
ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.
35. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti".
36. I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče; "Zar da blagom mene
pridobijete? ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao
vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!
37. Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći
oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene".
38. "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije
nego što oni dođu da mi se pokore?"
39. "Ja će ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džinnova – "prije
nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan".
40. "A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige –
"prije nego što okom trepneš". I kad Sulejman vidje da je prijesto već
pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji
me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u
svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je
neovisan i plemenit.
41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili
neće prepoznati!’
42. I kad ona dođe, bi joj rečeno; "Je li ovakav prijesto tvoj" – "Kao
da je on!" – uzviknu ona. – "A nama je prije nego njoj dato znanje, i
mi smo muslimani".
43. a da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo
Allah klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.
44. "Uđi u dvoranu!; - bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je
duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvoran uglačanim
staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj", - uzviknu ona – "ja
sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se
Allahu Gospodaru svjetova!’
45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino
Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno
prepirale.
46. "O narode moj," – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne
kazna prije nego što se pokajete/ Zašto od Allah ne tražite oprosta, da
bi vam se ukazala milost?"
47. "Mi smatramo rđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ –
rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on -, "vi ste
narod koji je stavljen u iskušenje."
48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.
180
49. "Zakunite se najtežom zakletvom: - rekoše – "da ćemo noću njega i
porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći:
’Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu
govorimo.’"
50. I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kazmnili onda kad se nisu
nadali,
51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili
smo sve – i njih i narod njihov,
52. eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je
zaista pouka narodu koji zna -,
53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.
54. I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled
jedni drugih?
55. Zar zbilja sa stršću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi
ste, uistinu, bezumnici."
56. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz
grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!’
57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove.
Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,
58. i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili
opomenuti!
59. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!"
Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju,
60. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu
pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi
učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi
bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje;
61. Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i
na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored
Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;
62. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored
Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –
63. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji
vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored
Allah postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge
Njemu ravnim smatraju! –
64. Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i
koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji
drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!’
65. Reci: "Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se
dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.
66. Zar oni o onom svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju,
oni su slijepi prema njemu."
67. Nevjernici g ovore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlje, i mi i preci
naši, zaista, biti oživljeni?
181
68. Ovim nam se već oda70. vno prijeti, i nama i precima našim, a ovo
su samo izmišljotine naroda drevnih."
69. Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grešnici!’
70. I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki
njihovih.
71. "Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu
govorite?" – pitaju oni.
72. Reci; "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"
73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije
zahvalna.
74. Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na
javu iznose.
75. Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi
jasnoj.
76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se
oni razilaze
77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.
78. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i
Sveznajući,
79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!
80. Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu,
81. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino
dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.
82. I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz
zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše
nisu uvjereni.
83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze
Naše poricali – oni će biti zadržani –
84. i kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne
razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?"
85. I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni
riječ izustiti.
86. Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan
vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.
87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima
i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno
doći.
88. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što
promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On,
doista, zna ono što radite.
89. Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha
na Sudnjem danu pošteđen;
90. a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti.
"Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?"
182
91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga
grada, koji je On učinio svetim – a njemu sve pripada – i naređeno mi
je da budem poslušan
92. i da Kur’an kazujem; onaj ko bude išao pravim putem, na pravom putu
je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: "Ja samo
opominjem."
93. I reci; "Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete
ih vi poznati!’ A Gospodar tvoj motri na ono što radite.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ta-sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,
2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,
3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet
čvrsto vjeruju.
4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe
postupke njihove – zato oni lutaju;
5. njih čeka zla kob, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni,
6. a ti, zaista, primaš Kur’ana od Mudroga i Sveznajućeg!
7. Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda
vijest kakvu ili ću vam donijeti ragorjelu glavnju da biste se
ogrijali",
8. neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni
koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je
hvaljen Allah, Gospodar svjetova!
178
9. O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!
10. Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija,
kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod
Mene ne treba ničega da boje;
11. a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja
ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.
12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti
bolesna, - biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni
su, doista, narod nevjernički.
13. I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava
čarolija!’
14. I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da
su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.
15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu
koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!
16. I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da
razumijemo ptičje glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava
blagodat!"
17. I skupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinnovi i ljudi i ptice,
sve četa do čete, postrojeni,
18. i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite
u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i
ne primjetite!"
19. I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj,
omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i
roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i
uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"
20. I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije
odsutan?
21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti
ili ću ga zaklati!’
22. I ne potraj dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne
znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega
dato, a ima i prijesto veličanstveni:
24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, -
šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih
odvratio, te oni ne umiju da nađu pravi put
25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima
i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!"
27. "Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne.
28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni
i pogledaj šta će jedni drugima reći!"
29. "O velikaši", - reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanje
vrijedno pismo
179
30. Od Sulejmana i galsi; ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’
32. "O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta treba da u ovom da
uradim, ja bez vas neću ništa da odlučim!’
33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa,
gledaj šta ćeš narediti!"
34. "Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a
ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.
35. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti".
36. I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče; "Zar da blagom mene
pridobijete? ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao
vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!
37. Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći
oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene".
38. "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije
nego što oni dođu da mi se pokore?"
39. "Ja će ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džinnova – "prije
nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan".
40. "A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige –
"prije nego što okom trepneš". I kad Sulejman vidje da je prijesto već
pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji
me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u
svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je
neovisan i plemenit.
41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili
neće prepoznati!’
42. I kad ona dođe, bi joj rečeno; "Je li ovakav prijesto tvoj" – "Kao
da je on!" – uzviknu ona. – "A nama je prije nego njoj dato znanje, i
mi smo muslimani".
43. a da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo
Allah klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.
44. "Uđi u dvoranu!; - bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je
duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvoran uglačanim
staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj", - uzviknu ona – "ja
sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se
Allahu Gospodaru svjetova!’
45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino
Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno
prepirale.
46. "O narode moj," – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne
kazna prije nego što se pokajete/ Zašto od Allah ne tražite oprosta, da
bi vam se ukazala milost?"
47. "Mi smatramo rđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ –
rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on -, "vi ste
narod koji je stavljen u iskušenje."
48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.
180
49. "Zakunite se najtežom zakletvom: - rekoše – "da ćemo noću njega i
porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći:
’Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu
govorimo.’"
50. I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kazmnili onda kad se nisu
nadali,
51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili
smo sve – i njih i narod njihov,
52. eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je
zaista pouka narodu koji zna -,
53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.
54. I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled
jedni drugih?
55. Zar zbilja sa stršću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi
ste, uistinu, bezumnici."
56. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz
grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!’
57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove.
Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,
58. i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili
opomenuti!
59. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!"
Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju,
60. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu
pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi
učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi
bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje;
61. Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i
na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored
Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;
62. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored
Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –
63. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji
vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored
Allah postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge
Njemu ravnim smatraju! –
64. Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i
koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji
drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!’
65. Reci: "Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se
dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.
66. Zar oni o onom svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju,
oni su slijepi prema njemu."
67. Nevjernici g ovore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlje, i mi i preci
naši, zaista, biti oživljeni?
181
68. Ovim nam se već oda70. vno prijeti, i nama i precima našim, a ovo
su samo izmišljotine naroda drevnih."
69. Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grešnici!’
70. I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki
njihovih.
71. "Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu
govorite?" – pitaju oni.
72. Reci; "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"
73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije
zahvalna.
74. Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na
javu iznose.
75. Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi
jasnoj.
76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se
oni razilaze
77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.
78. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i
Sveznajući,
79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!
80. Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu,
81. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino
dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.
82. I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz
zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše
nisu uvjereni.
83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze
Naše poricali – oni će biti zadržani –
84. i kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne
razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?"
85. I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni
riječ izustiti.
86. Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan
vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.
87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima
i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno
doći.
88. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što
promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On,
doista, zna ono što radite.
89. Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha
na Sudnjem danu pošteđen;
90. a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti.
"Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?"
182
91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga
grada, koji je On učinio svetim – a njemu sve pripada – i naređeno mi
je da budem poslušan
92. i da Kur’an kazujem; onaj ko bude išao pravim putem, na pravom putu
je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: "Ja samo
opominjem."
93. I reci; "Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete
ih vi poznati!’ A Gospodar tvoj motri na ono što radite.
SURA 26. ASH-SHU'ARÂ' * PJESNICI
SURA 26. ASH-SHU'ARÂ' * PJESNICI
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ta-sin-mim.2. Ovo su ajeti Knjige jasne!
3. Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?
4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim
bi oni šije svoje sagnuli.
5. I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje
ne okrenu.
6. Oni poriču, - pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se
izruguju.
7. Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje
plemenito?
8. To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,
9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi
ogriješio,
11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", -
12. on je rekao: ""Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,
13. da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato
podaj poslanstvo i Harunu,
171
14. a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju".
15. "Neće!" reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama
biti i slušati.
16. Otiđite faraonu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara svjetova,
17. dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’"
18. "Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama
tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon –
19. "i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?"
20. "Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče,
21. "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar
moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.
22. A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove
Israilove robljem učinio?"
23. "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.
24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako
vjerujete" – odgovori on.
25. "čujete li ?" – reče onima oko sebe faraon.
26. "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa.
27. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" – reče faraon.
28. "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti
imate" – reče Musa.
29. A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene
priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"
30. "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on.
31. "Pa daj ga, ako isitnu govoriš!" – reče faraon.
32. I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,
33. a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali –
bijela.
34. "Ovaj je zaista vješt čarobnjak: - reče glavešinama oko sebe faraon
-,
35. "hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta
savjetujete?"
36. "Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše -, "a u gradove pošalji da
saklupljaju,
37. sve čarobnjake vješte će ti dovesti."
38. i čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,
39. a narodu bi rečeno: "Hoćete li se iskupiti
40. da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!’
41. A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista,
pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?
42. "Hoće""- odgovori on –"bićete tada sigurno meni najbliži."
172
43. Musa im reče; "Bacite ono što želite da bacite!"
44. I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše" "Tako nam
dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"
45. Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni
lažno izveli.
46. čarobnjaci se onda na tle baciše
47. i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,
48. Gospodara Musaova i Harunova!’
49. "Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On
je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti;
poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!’
50. "Ništa strašno!" – rekoše oni -, "mi ćemo se Gospodaru svome
vratiti.
51. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što
smo prvi vjernici."
52. I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete
gonjeni."
53. I faraon posla po gradovima sakupljače:
54. "Ovih je zaista malo
55. i rasrdili su nas,
56. a mi smo svi budni!"
57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,
58. iz riznica i dvoraca divnih.
59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to nasiljede sinovi Israilovi.
60. I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
61. pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što
nas nisu stigli!"
62. "Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put
pokazati."
63. I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se
rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;
64. i Mi onda tamo one gruge približismo –
65. a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
66. i one druge potopismo.
67. To je, zaista, pouka, i većina njih nisu bili vjernici
68. a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv.
69. i kaži im vijest o Ibrahimu
70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: "čemu se vi klanjate?"
71. a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",
72. on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite,
73. ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"
173
74. "Ne," – odgovoriše, "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako
postupaju."
75. "A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se
klanjate
76. vi i kojima su se klanjali davani preci vaši,
77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,
78. koji me je stvorio i na pravi put uputio,
79. i koji me hrani i poji,
80. i koji me, kad se razbolim, liječi,
81. i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživjeti,
82. i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!
83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
84. i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,
85. i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati,
-
86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –
87. i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,
88. na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
89. samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti."
90. I džennet će se čestitima približiti,
91. a džehennem zalutalima ukazati,
92. i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,
93. a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?"
94. pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,
95. i vojske Iblisove – svi zajedno.
96. I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:
97. "Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi
98. kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,
99. a na stranputicu su nas naveli zlikovci,
100. pa nemamo ni zagovornika,
101. ni prisna prijatelja, -
102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"
103. u tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
104. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
105. I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.
106. Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?
107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
108. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
174
109. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi,
110. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" –
111. oni rekoše; "Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi
slijedi?"
112. "Ne znam je šta oni rade" – reče on,
113. "svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,
114. a ja vjernike neću otjerati,
115. ja samo javno opominjem!"
116. "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni -, "bićeš sigurno
kamenovan!"
117. "Gospodaru moj," – reče on – "narod moj me u laž utjeruje,
118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom
spasi!’
119. I Mi smo njaga i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,
120. a ostale potopili.
121. To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
122. a Gospodar tvoj je zaista Silan i Milostiv.
123. I Ad je smatrao lažnim poslanike.
124. Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?"
125. Ja sam vam ,sigurno, poslanik pouzdani,
126. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
127. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
128. Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
129. i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
130. a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici/
131. Bojte se Allaha i meni budite poslušni!
132. Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:
133. daruje vam stoku i sinove,
134. i bašče i izvore.
135. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje" –
136. rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
137. ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
138. i mi nećemo biti mučeni."
139. I oni su nastavili da ga u laž utjeruju, pa smo ih Mi uništili. To
je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
140. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
141. I Semud je smatrao lažnim poslanike.
175
142. Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?
143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani.
144. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
145. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
146. Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,
147. u vrtovima i među izvorima.
148. u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
149. Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete.
150. zato se bojte Allahai poslušni meni budite.
151. i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
152. koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" –
153. rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;
154. ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina
to što govoriš!"
155. "Evo to je kamila" – reče on -, "u određeni dan ona će piti, a u
poznati dan vi.
156. i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom
danu!’
157. Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.
158. i stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
159. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv
160. I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.
161. Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?
162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
163. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
164. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
165. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,
166. a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi
ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –
167. rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan."
168. "Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on;
169. "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni
rade!’
170. I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,
171. osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
172. a zatim smo ostale uništili
173. spustivši na njih kišu, - a strašne li kiše za one koji su
opomenuti bili!
176
174. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
175. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
176. I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.
177. kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?
178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
179. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
180. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,
183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered
praveći, ne činite,
184. i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" –
185. rekoše oni; "Ti si samo opčinjen;
186. i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;
187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"
188. "Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on.
189. I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz
oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.
190. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
191. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
192. I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova;
193. donosi ga povjerljivi Džibrili
194. na srce tvoje, da opominješ
195. na jasnom arapskom jeziku;
196. on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih, -
197. zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova
Israilovih?
198. A da ga objavljujemo i nekom ne-Arapu.
199. pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.
200. Eto, tako ga Mi u srca grešnika uvodimo,
201. oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,
202. koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,
203. pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?"
204. Zašto oni kaznu Našu požuruju?!
205. Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,
206. i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,
207. zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?
177
208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su
ih opominjali
209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.
210. Kur’an ne donose šejtani,
211. nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,
212. oni nikako ne mogu da ga prisluškuju.
213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od
onih koji će biti mučeni!
214. I opominji rodbinu svoju najbližu
215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!
216. A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi
radite."
217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog,
218. koji te vidi kada ustaneš
219. da sa ostalima molitvu obaviš,
220. jer On, doista, sve čuje i sve zna.
221. Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?
222. Oni dolaze svakom lašcu, grešniku,
223. oni prisluškuju, - i većinom oni lažu.
224. A zavedeni slijede pjesnike.
225. Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude
226. i da govore ono što ne rade,
227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji
često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci
će sigurno saznati u kakvu će se muku uvaliti.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ta-sin-mim.2. Ovo su ajeti Knjige jasne!
3. Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?
4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim
bi oni šije svoje sagnuli.
5. I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje
ne okrenu.
6. Oni poriču, - pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se
izruguju.
7. Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje
plemenito?
8. To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,
9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi
ogriješio,
11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", -
12. on je rekao: ""Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,
13. da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato
podaj poslanstvo i Harunu,
171
14. a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju".
15. "Neće!" reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama
biti i slušati.
16. Otiđite faraonu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara svjetova,
17. dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’"
18. "Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama
tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon –
19. "i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?"
20. "Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče,
21. "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar
moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.
22. A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove
Israilove robljem učinio?"
23. "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.
24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako
vjerujete" – odgovori on.
25. "čujete li ?" – reče onima oko sebe faraon.
26. "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa.
27. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" – reče faraon.
28. "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti
imate" – reče Musa.
29. A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene
priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"
30. "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on.
31. "Pa daj ga, ako isitnu govoriš!" – reče faraon.
32. I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,
33. a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali –
bijela.
34. "Ovaj je zaista vješt čarobnjak: - reče glavešinama oko sebe faraon
-,
35. "hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta
savjetujete?"
36. "Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše -, "a u gradove pošalji da
saklupljaju,
37. sve čarobnjake vješte će ti dovesti."
38. i čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,
39. a narodu bi rečeno: "Hoćete li se iskupiti
40. da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!’
41. A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista,
pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?
42. "Hoće""- odgovori on –"bićete tada sigurno meni najbliži."
172
43. Musa im reče; "Bacite ono što želite da bacite!"
44. I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše" "Tako nam
dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!"
45. Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni
lažno izveli.
46. čarobnjaci se onda na tle baciše
47. i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,
48. Gospodara Musaova i Harunova!’
49. "Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On
je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti;
poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!’
50. "Ništa strašno!" – rekoše oni -, "mi ćemo se Gospodaru svome
vratiti.
51. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što
smo prvi vjernici."
52. I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete
gonjeni."
53. I faraon posla po gradovima sakupljače:
54. "Ovih je zaista malo
55. i rasrdili su nas,
56. a mi smo svi budni!"
57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,
58. iz riznica i dvoraca divnih.
59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to nasiljede sinovi Israilovi.
60. I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
61. pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što
nas nisu stigli!"
62. "Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put
pokazati."
63. I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se
rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;
64. i Mi onda tamo one gruge približismo –
65. a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
66. i one druge potopismo.
67. To je, zaista, pouka, i većina njih nisu bili vjernici
68. a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv.
69. i kaži im vijest o Ibrahimu
70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: "čemu se vi klanjate?"
71. a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",
72. on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite,
73. ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"
173
74. "Ne," – odgovoriše, "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako
postupaju."
75. "A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se
klanjate
76. vi i kojima su se klanjali davani preci vaši,
77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,
78. koji me je stvorio i na pravi put uputio,
79. i koji me hrani i poji,
80. i koji me, kad se razbolim, liječi,
81. i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživjeti,
82. i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!
83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
84. i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,
85. i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati,
-
86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –
87. i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,
88. na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
89. samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti."
90. I džennet će se čestitima približiti,
91. a džehennem zalutalima ukazati,
92. i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,
93. a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?"
94. pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,
95. i vojske Iblisove – svi zajedno.
96. I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:
97. "Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi
98. kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,
99. a na stranputicu su nas naveli zlikovci,
100. pa nemamo ni zagovornika,
101. ni prisna prijatelja, -
102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"
103. u tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
104. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
105. I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.
106. Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?
107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
108. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
174
109. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi,
110. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" –
111. oni rekoše; "Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi
slijedi?"
112. "Ne znam je šta oni rade" – reče on,
113. "svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,
114. a ja vjernike neću otjerati,
115. ja samo javno opominjem!"
116. "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni -, "bićeš sigurno
kamenovan!"
117. "Gospodaru moj," – reče on – "narod moj me u laž utjeruje,
118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom
spasi!’
119. I Mi smo njaga i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,
120. a ostale potopili.
121. To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
122. a Gospodar tvoj je zaista Silan i Milostiv.
123. I Ad je smatrao lažnim poslanike.
124. Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?"
125. Ja sam vam ,sigurno, poslanik pouzdani,
126. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
127. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
128. Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
129. i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
130. a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici/
131. Bojte se Allaha i meni budite poslušni!
132. Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:
133. daruje vam stoku i sinove,
134. i bašče i izvore.
135. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje" –
136. rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
137. ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
138. i mi nećemo biti mučeni."
139. I oni su nastavili da ga u laž utjeruju, pa smo ih Mi uništili. To
je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
140. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
141. I Semud je smatrao lažnim poslanike.
175
142. Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?
143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani.
144. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
145. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
146. Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,
147. u vrtovima i među izvorima.
148. u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
149. Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete.
150. zato se bojte Allahai poslušni meni budite.
151. i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
152. koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" –
153. rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;
154. ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina
to što govoriš!"
155. "Evo to je kamila" – reče on -, "u određeni dan ona će piti, a u
poznati dan vi.
156. i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom
danu!’
157. Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.
158. i stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
159. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv
160. I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.
161. Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?
162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
163. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
164. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
165. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,
166. a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi
ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –
167. rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan."
168. "Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on;
169. "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni
rade!’
170. I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,
171. osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
172. a zatim smo ostale uništili
173. spustivši na njih kišu, - a strašne li kiše za one koji su
opomenuti bili!
176
174. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
175. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
176. I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.
177. kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?
178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
179. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
180. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova
nagraditi.
181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,
183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered
praveći, ne činite,
184. i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" –
185. rekoše oni; "Ti si samo opčinjen;
186. i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;
187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"
188. "Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on.
189. I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz
oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.
190. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
191. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
192. I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova;
193. donosi ga povjerljivi Džibrili
194. na srce tvoje, da opominješ
195. na jasnom arapskom jeziku;
196. on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih, -
197. zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova
Israilovih?
198. A da ga objavljujemo i nekom ne-Arapu.
199. pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.
200. Eto, tako ga Mi u srca grešnika uvodimo,
201. oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,
202. koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,
203. pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?"
204. Zašto oni kaznu Našu požuruju?!
205. Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,
206. i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,
207. zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?
177
208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su
ih opominjali
209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.
210. Kur’an ne donose šejtani,
211. nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,
212. oni nikako ne mogu da ga prisluškuju.
213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od
onih koji će biti mučeni!
214. I opominji rodbinu svoju najbližu
215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!
216. A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi
radite."
217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog,
218. koji te vidi kada ustaneš
219. da sa ostalima molitvu obaviš,
220. jer On, doista, sve čuje i sve zna.
221. Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?
222. Oni dolaze svakom lašcu, grešniku,
223. oni prisluškuju, - i većinom oni lažu.
224. A zavedeni slijede pjesnike.
225. Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude
226. i da govore ono što ne rade,
227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji
često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci
će sigurno saznati u kakvu će se muku uvaliti.
SURA 25. AL-FURQAN * FURKAN
SURA 25. AL-FURQAN * FURKAN
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi
svjetovima bio opomena,
2. Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta,
koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!
3. Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja
su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni
da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moæi da život oduzmu, da
život daju i da ožive.
167
4. Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju
on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu’ – i èine nepravdu i
potvoru
5. i govore: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se
pripisuju i ujutro i naveèe da mu ih èitaju".
6. Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On
mnogo prašta i smilostan je".
7. I oni govore: "Šta je ovom "poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima
hoda; trebalo je da mu se jedan melek pošalje da zajedno sa njim
opominje,
8. ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se
hranio"? I nevjernici još govore: "Vi samo zaèarana èovjeka slijedite!"
9. Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i pravi put ne mogu da
naðu.
10. Neka je uzvišen Onaj koji ti, ako hoæe, može dati bolje od toga:
vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove.
11. Oni, èak, i èas oživljenja porièu, a Mi smo za one koji èas
oživljenja porièu pripremili vatru razbuktalu, -
12. kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, èuæe kako
gnjevna kljuèa i od bijesa huèi,
13. a kad budu baèeni u 16nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast æe tamo
prizivati.
14. "Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge
propasti!’
15. Reci: "Da li je bolje to ili vjeèni džennet koji je obeæan onima
koji se budu Allaha bojali. On æe im nagrada i prebivalište biti,
16. u njemu æe dovijeka sve što žele imati; to je obeæanje Gospodara
tvoga; oni æe imati pravo da to ištu od Njega.
17. A na Dan kada ih On sakupi, a i one kojima su se pored Allaha
klanjali, te upita: "Jeste li ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su
oni sami s pravog puta zalutali?" –
18. oni æe reæi: "Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored
Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim
dao da uživaju, pa su zaboravili da te se sjeæaju; oni su propast
zaslužili!"
19. Oni æe poreæii to što vi govorite, a vi neæete biti u moguænosti da
muèenje otklonite niti da pomoæ naðete. A onome od vas koji je Njemu
druge ravnim smatrao ravnim daæemo da patnju veliku iskusi.
20. Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i
trgovima hodao. Mi èinimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa
izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.
21. Oni koji ne vjeruju da æe pred Nas stati – govore: "Zašto nam se ne
pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" Oni su, zaista, u
dušama svojim oholi, a u nepraviènosti su sve granice prešli.
22. Onoga Dana kada ugledaju meleke grešnici se neæe radovati i
uzviknuæe: "Saèuvaj nas Bože!"
168
23. I Mi æemo pristupiti djelima njihovim koja su uèinili u prah i
pepeo ih pretvoriti.
24. Stanovnici dženneta æe tog dana najbolje prebivalište i najljepše
odmaralište imati.
25. A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se
meleki sigurno spuste,
26. toga dana æe istinska vlast biti samo u Milostivoga, a biæe to
muèan dan za nevjernike.
27. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreæi: "Kamo sreæe
da sam se uz Poslanika pravog puta držao,
28. kamo sreæe, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,
29. on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopæen bio!" – a
šejtan èovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –
30. Poslanik je rekao; "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an
izbjegava!"
31. isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku navaljalci
neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodiè i kao
pomagaè!
32. Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen
èitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje
uèvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.
33. Oni ti neæe nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi neæemo odgovor i
najljepše objašnjenje navesti.
34. Oni koji budu lica okrenutih zemlji u džehennem vuèeni biæe u
najgorem položaju i u najveæoj nevolji.
35. Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoænikom uèinili,
36. pa rekli: "Otiðite vas dvojica narodu koji dokaze Naše porièe" – i
poslije smo taj narod potupno uništili.
37. A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i
ljudima ih pouènim primjerom uèinili, a nevjernicima smo patnju!bolnu
pripremili,
38. i Adu i Semudu i stanovnicima Resa i mnogim narodima izmeðu njih, -
39. svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim
uništili.
40. A ovi prolaze pored grada na koji se sruèila kobna kiša – zar ga ne
vide/ -, pa ipak ne oèekuju oživljenje.
41. Kad te vide, rugaju ti se: "Je li ovo onaj kojeg je Allah kao
poslanika poslao?
42. Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni
ostadosmo." A kad dožive patnju, saznaæemo ko je dalje s pravog puta
bio skrenuo.
43. Kaži ti Meni, hoæeš li ti biti èuvar onome koji je strast svoju za
boga svoga uzeo/
44. Misliš li ti da veæina njih hoæe da èuje ili da nastoji da shvati?
Kao stoka su oni, èak su još dalje s pravog puta skrenuli.
169
45. Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoæe,
ostavio bi je da miruje -, i kako smo uredili da na nju Sunce utièe,
46. a poslije je malo po malo Sebi privlaèimo.
47. On vam je noæ uèinio pokrivkom, san vam je uèinio poèinkom, a dan
da se kreæete.
48. I On šalje vjertove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti
Svoje; i Mi s neba èistu vodu spuštamo
49. da njome veæ mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude
koje smo stvorili napojimo.
50. Mi smo im o ovome èesto govorili da bi razmislili, ali veæina ljudi
porièe blagodati.
51. Da hoæemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;
52. zato ne èIni nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv
njih bori.
53. On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je
pitka i slatka, druga slana i gorka, a izmeðu njih je pregradu i
nevidljivu branu postavio.
54. On od vode stvara ljude i èini da su rod po krvi i po tazbini.
Gospodar tvoj je kadar sve.
55. Mjesto Allahu oni se klanjaju onima koji nisu u stanju da im neku
korist pribave, ni da od njih kakvu štetu otklone. Nevjernik je
šejtanov sauèesnik protiv njegovog Gospodara,
56. a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da
opominješ.
57. Reci: "Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, veæ da onaj koji hoæe
poðe putem koji vodi njegovu gospodaru:.
58. Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i velièaj Ga, i
hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna Onaj
59. koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je
meðu njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao; On je Milostivi i
upitaj o Njemu onoga koji zna.
60. A kad im se rekne: "Padajte nièice pred Milostivim!’ – oni pitaju:
"A ko je Milostivi? Zar da padamo nièice samo zato što nam ti
nareðuješ"? I još se više otuðuju.
61. Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježða stvorio i u njima
dao svjetiljku i Mjesec koji sja.
62. On èini da se noæ i dan smjenjuju, ta je pouka za onoga koji hoæe
da razmisli i želi da bude blagodaran.
63. A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih
bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!"
64. i oni koji provode noæi pred Gospodarom svojim na tlo padajuæi i
stojeæi:
65. i oni koji govore: "Gospodaru naš, poštedi nas patnje u džehennemu,
jer je patnja u njenu, doista, propast neminovna,
66. on je ružno prebivalište i boravište";
170
67. i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, veæ se u tome
drže sredine;
68. i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje
je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne
bludnièe; - a ko to radi, iskusiæe kaznu,
69. patnja æe mu na onom svijetu udvostruèena biti i vjeèno æe u njoj
ponižen ostati;
70. ali onima koji se pokaju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava
djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;
71. a onaj ko se bude pokajao i dobra djela èinio, on se, uistinu,
Allahu iskreno vratio;
72. i oni koji ne svjedoèe lažno, i koji, prolazeæi pored onoga što ih
se ne tièe, prolaze dostojanstveno;
73. i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi
ni slijepi ne ostanu;
74. i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i
djeci našoj radost i uèini da se èestiti na nas ugledaju!’ –
75. oni æe biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagraðeni i
u njima æe pozdravom i blagoslovom biti susretani,
76. u njima æe vjeèno ostati, a kako su one divno prebivalište i
boravište!
77. Reci: "Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve, a pošto
ste vi poricali, neminovno vas èeka patnja".
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi
svjetovima bio opomena,
2. Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta,
koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!
3. Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja
su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni
da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moæi da život oduzmu, da
život daju i da ožive.
167
4. Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju
on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu’ – i èine nepravdu i
potvoru
5. i govore: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se
pripisuju i ujutro i naveèe da mu ih èitaju".
6. Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On
mnogo prašta i smilostan je".
7. I oni govore: "Šta je ovom "poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima
hoda; trebalo je da mu se jedan melek pošalje da zajedno sa njim
opominje,
8. ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se
hranio"? I nevjernici još govore: "Vi samo zaèarana èovjeka slijedite!"
9. Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i pravi put ne mogu da
naðu.
10. Neka je uzvišen Onaj koji ti, ako hoæe, može dati bolje od toga:
vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove.
11. Oni, èak, i èas oživljenja porièu, a Mi smo za one koji èas
oživljenja porièu pripremili vatru razbuktalu, -
12. kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, èuæe kako
gnjevna kljuèa i od bijesa huèi,
13. a kad budu baèeni u 16nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast æe tamo
prizivati.
14. "Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge
propasti!’
15. Reci: "Da li je bolje to ili vjeèni džennet koji je obeæan onima
koji se budu Allaha bojali. On æe im nagrada i prebivalište biti,
16. u njemu æe dovijeka sve što žele imati; to je obeæanje Gospodara
tvoga; oni æe imati pravo da to ištu od Njega.
17. A na Dan kada ih On sakupi, a i one kojima su se pored Allaha
klanjali, te upita: "Jeste li ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su
oni sami s pravog puta zalutali?" –
18. oni æe reæi: "Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored
Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim
dao da uživaju, pa su zaboravili da te se sjeæaju; oni su propast
zaslužili!"
19. Oni æe poreæii to što vi govorite, a vi neæete biti u moguænosti da
muèenje otklonite niti da pomoæ naðete. A onome od vas koji je Njemu
druge ravnim smatrao ravnim daæemo da patnju veliku iskusi.
20. Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i
trgovima hodao. Mi èinimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa
izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.
21. Oni koji ne vjeruju da æe pred Nas stati – govore: "Zašto nam se ne
pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" Oni su, zaista, u
dušama svojim oholi, a u nepraviènosti su sve granice prešli.
22. Onoga Dana kada ugledaju meleke grešnici se neæe radovati i
uzviknuæe: "Saèuvaj nas Bože!"
168
23. I Mi æemo pristupiti djelima njihovim koja su uèinili u prah i
pepeo ih pretvoriti.
24. Stanovnici dženneta æe tog dana najbolje prebivalište i najljepše
odmaralište imati.
25. A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se
meleki sigurno spuste,
26. toga dana æe istinska vlast biti samo u Milostivoga, a biæe to
muèan dan za nevjernike.
27. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreæi: "Kamo sreæe
da sam se uz Poslanika pravog puta držao,
28. kamo sreæe, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,
29. on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopæen bio!" – a
šejtan èovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –
30. Poslanik je rekao; "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an
izbjegava!"
31. isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku navaljalci
neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodiè i kao
pomagaè!
32. Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen
èitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje
uèvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.
33. Oni ti neæe nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi neæemo odgovor i
najljepše objašnjenje navesti.
34. Oni koji budu lica okrenutih zemlji u džehennem vuèeni biæe u
najgorem položaju i u najveæoj nevolji.
35. Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoænikom uèinili,
36. pa rekli: "Otiðite vas dvojica narodu koji dokaze Naše porièe" – i
poslije smo taj narod potupno uništili.
37. A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i
ljudima ih pouènim primjerom uèinili, a nevjernicima smo patnju!bolnu
pripremili,
38. i Adu i Semudu i stanovnicima Resa i mnogim narodima izmeðu njih, -
39. svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim
uništili.
40. A ovi prolaze pored grada na koji se sruèila kobna kiša – zar ga ne
vide/ -, pa ipak ne oèekuju oživljenje.
41. Kad te vide, rugaju ti se: "Je li ovo onaj kojeg je Allah kao
poslanika poslao?
42. Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni
ostadosmo." A kad dožive patnju, saznaæemo ko je dalje s pravog puta
bio skrenuo.
43. Kaži ti Meni, hoæeš li ti biti èuvar onome koji je strast svoju za
boga svoga uzeo/
44. Misliš li ti da veæina njih hoæe da èuje ili da nastoji da shvati?
Kao stoka su oni, èak su još dalje s pravog puta skrenuli.
169
45. Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoæe,
ostavio bi je da miruje -, i kako smo uredili da na nju Sunce utièe,
46. a poslije je malo po malo Sebi privlaèimo.
47. On vam je noæ uèinio pokrivkom, san vam je uèinio poèinkom, a dan
da se kreæete.
48. I On šalje vjertove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti
Svoje; i Mi s neba èistu vodu spuštamo
49. da njome veæ mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude
koje smo stvorili napojimo.
50. Mi smo im o ovome èesto govorili da bi razmislili, ali veæina ljudi
porièe blagodati.
51. Da hoæemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;
52. zato ne èIni nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv
njih bori.
53. On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je
pitka i slatka, druga slana i gorka, a izmeðu njih je pregradu i
nevidljivu branu postavio.
54. On od vode stvara ljude i èini da su rod po krvi i po tazbini.
Gospodar tvoj je kadar sve.
55. Mjesto Allahu oni se klanjaju onima koji nisu u stanju da im neku
korist pribave, ni da od njih kakvu štetu otklone. Nevjernik je
šejtanov sauèesnik protiv njegovog Gospodara,
56. a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da
opominješ.
57. Reci: "Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, veæ da onaj koji hoæe
poðe putem koji vodi njegovu gospodaru:.
58. Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i velièaj Ga, i
hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna Onaj
59. koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono što je
meðu njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao; On je Milostivi i
upitaj o Njemu onoga koji zna.
60. A kad im se rekne: "Padajte nièice pred Milostivim!’ – oni pitaju:
"A ko je Milostivi? Zar da padamo nièice samo zato što nam ti
nareðuješ"? I još se više otuðuju.
61. Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježða stvorio i u njima
dao svjetiljku i Mjesec koji sja.
62. On èini da se noæ i dan smjenjuju, ta je pouka za onoga koji hoæe
da razmisli i želi da bude blagodaran.
63. A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih
bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!"
64. i oni koji provode noæi pred Gospodarom svojim na tlo padajuæi i
stojeæi:
65. i oni koji govore: "Gospodaru naš, poštedi nas patnje u džehennemu,
jer je patnja u njenu, doista, propast neminovna,
66. on je ružno prebivalište i boravište";
170
67. i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, veæ se u tome
drže sredine;
68. i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje
je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne
bludnièe; - a ko to radi, iskusiæe kaznu,
69. patnja æe mu na onom svijetu udvostruèena biti i vjeèno æe u njoj
ponižen ostati;
70. ali onima koji se pokaju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava
djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;
71. a onaj ko se bude pokajao i dobra djela èinio, on se, uistinu,
Allahu iskreno vratio;
72. i oni koji ne svjedoèe lažno, i koji, prolazeæi pored onoga što ih
se ne tièe, prolaze dostojanstveno;
73. i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi
ni slijepi ne ostanu;
74. i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i
djeci našoj radost i uèini da se èestiti na nas ugledaju!’ –
75. oni æe biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagraðeni i
u njima æe pozdravom i blagoslovom biti susretani,
76. u njima æe vjeèno ostati, a kako su one divno prebivalište i
boravište!
77. Reci: "Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve, a pošto
ste vi poricali, neminovno vas èeka patnja".
SURA 24. AN-NUR * SVJETLOST
SURA 24. AN-NUR * SVJETLOST
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj
objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.
2. Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih,
i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo
sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju
njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!
3. Bludnik ne trba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a
bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je
zabranjeno vjernicima.
4. One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa
osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne
primajte; to su nečasni ljudi,
5. osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta
i samilostan je!
6. A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego
su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i
to četiri puta da, zaista govore istinu,
7. a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže!
8. A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da
on, doista, laže,
9. a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!
10. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah
ne prima pokajanje i da mudar nije... –
11. Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to
nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen
163
prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše
činio čeka patnja velika.
12. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima
dobro promislili i rekli: "Ovo je očita potvora!"
13. Zašto nisu četvoricu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli,
oni su onda kod Allaha lažljivci.
14. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i
na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se
upustili
15. kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta
govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali,
ali je ono Allahu krupno.
16. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome
govorimo, hvaljen neka si ti! To je velika potvora!"
17. Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste
vjernici,
18. i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je.
19. One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška
kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.
20. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah
nije blag i milostiv...
21. O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao
šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da
nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas
ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće.
Allah sve čuje i sve zna.
22. Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće
pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj
svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago
da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.
23. Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i
na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna
24. na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke
njihove, i noge njihove za ono što su radili.
25. Toga Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će
saznati da je Allah, doista, oličena istina.
26. Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za
nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci
su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka
oprost i veliko obilje.
27. O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok
ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!
28. A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne
dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!" – vi se vratite, bolje vam
je, a Allah zna ono što radite.
164
29. Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se
nalaze stvari vaše, a Allah zna ono što javno pokazujete i ono što
krijete.
30. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono
što oni rade.
31. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih
vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste
na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo
muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili
sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili
sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama
svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene,
ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne
udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji
pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono
što želite.
32. Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje
svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je
neizmjerno dobar i sve zna.
33. i neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im
Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji žele
da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I
dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje
svoje da se bludom bave – a one žele da budu čestite – da biste stekli
prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im,
zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima smilostan biti.
34. Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz života onih koji su
prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali.
35. Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti
Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u
kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže
blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje
gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću!
Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi
primjere ljudima, Allah sve dobro zna.
36. U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje
Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče,
37. ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji
molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom
će srca i pogledi biti uznemireni,
38. da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi
im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.
39. A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu,
ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe, - a zateći će da ga čeka
kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer
Allah veoma brzo obračunava, -
40. ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan
za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se
165
pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni
imati.
41. Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a
i ptice širenjem krila svojih; sva znaju kako će Mu se moliti i kako će
ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade.
42. Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve
vraća!
43. Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad
drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz
oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga
hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
44. On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista,
pouka za one koji pameti imaju.
45. Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih ne trbuhu puze,
neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što
hoće, jer Allah sve može.
46. Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazuje na pravi put onome
kome On hoće.
47. A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo
se", - zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.
48. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki
od njih odjednom leđa okrenu;
49. samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.
50. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i
Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele da
drugima nepravdu učine.
51. Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on
presudi, samo reknu: "Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni neće uspjeti.
52. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se
Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono
što budu željeli.
53. Licemjeri se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će sigurno
ići u boj ako im ti narediš. Reci: "Ne zaklinjite se, zna se šta se od
vas traži, Allah dobro zna ono što vi radite."
54. Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!" A ako ne htjednete, on
je dužan da radi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni da radite
ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bićete na pravom
putu; - a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
55. Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela
činili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio
namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu
učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću
zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim
smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi
grešnici.
56. A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite
da bi vam se ukazala milost.
166
57. Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo
boravište biće vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište!
58. O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu
oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu polno zreli: prije jutarnje
molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavaljanja
noćne molitve. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije
ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. tako vam
Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je.
59. A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže
dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od
njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar
je.
60. A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože
ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a
bolje im je da budu kreposne. Allah sve čuje i zna.
61. Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu,
a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili
u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara
vaših, ili u kućama stričeva vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu,
ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u
onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da
jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane
njene pozdravite pozdravom od Allah propisanim, blagoslovljenim i
uljudnim. Tako vam Allah objašnjav propise, da biste se opametili!
62. Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika
vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne
udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže
dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni
zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš
od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i On je
milostiv.
63. Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni
drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom
izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu,
da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.
64. Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna
kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad
se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj
objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.
2. Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih,
i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo
sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju
njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!
3. Bludnik ne trba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a
bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je
zabranjeno vjernicima.
4. One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa
osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne
primajte; to su nečasni ljudi,
5. osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta
i samilostan je!
6. A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego
su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i
to četiri puta da, zaista govore istinu,
7. a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže!
8. A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da
on, doista, laže,
9. a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!
10. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah
ne prima pokajanje i da mudar nije... –
11. Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to
nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen
163
prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše
činio čeka patnja velika.
12. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima
dobro promislili i rekli: "Ovo je očita potvora!"
13. Zašto nisu četvoricu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli,
oni su onda kod Allaha lažljivci.
14. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i
na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se
upustili
15. kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta
govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali,
ali je ono Allahu krupno.
16. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome
govorimo, hvaljen neka si ti! To je velika potvora!"
17. Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste
vjernici,
18. i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je.
19. One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška
kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.
20. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah
nije blag i milostiv...
21. O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao
šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da
nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas
ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće.
Allah sve čuje i sve zna.
22. Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće
pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj
svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago
da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.
23. Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i
na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna
24. na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke
njihove, i noge njihove za ono što su radili.
25. Toga Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će
saznati da je Allah, doista, oličena istina.
26. Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za
nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci
su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka
oprost i veliko obilje.
27. O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok
ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!
28. A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne
dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!" – vi se vratite, bolje vam
je, a Allah zna ono što radite.
164
29. Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se
nalaze stvari vaše, a Allah zna ono što javno pokazujete i ono što
krijete.
30. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono
što oni rade.
31. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih
vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste
na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo
muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili
sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili
sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama
svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene,
ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne
udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji
pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono
što želite.
32. Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje
svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je
neizmjerno dobar i sve zna.
33. i neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im
Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji žele
da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I
dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje
svoje da se bludom bave – a one žele da budu čestite – da biste stekli
prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im,
zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima smilostan biti.
34. Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz života onih koji su
prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali.
35. Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti
Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u
kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže
blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje
gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću!
Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi
primjere ljudima, Allah sve dobro zna.
36. U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje
Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče,
37. ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji
molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom
će srca i pogledi biti uznemireni,
38. da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi
im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.
39. A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu,
ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe, - a zateći će da ga čeka
kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer
Allah veoma brzo obračunava, -
40. ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan
za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se
165
pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni
imati.
41. Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a
i ptice širenjem krila svojih; sva znaju kako će Mu se moliti i kako će
ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade.
42. Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve
vraća!
43. Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad
drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz
oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga
hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
44. On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista,
pouka za one koji pameti imaju.
45. Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih ne trbuhu puze,
neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što
hoće, jer Allah sve može.
46. Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazuje na pravi put onome
kome On hoće.
47. A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo
se", - zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.
48. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki
od njih odjednom leđa okrenu;
49. samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.
50. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i
Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele da
drugima nepravdu učine.
51. Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on
presudi, samo reknu: "Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni neće uspjeti.
52. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se
Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono
što budu željeli.
53. Licemjeri se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će sigurno
ići u boj ako im ti narediš. Reci: "Ne zaklinjite se, zna se šta se od
vas traži, Allah dobro zna ono što vi radite."
54. Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!" A ako ne htjednete, on
je dužan da radi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni da radite
ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bićete na pravom
putu; - a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
55. Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela
činili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio
namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu
učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću
zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim
smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi
grešnici.
56. A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite
da bi vam se ukazala milost.
166
57. Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo
boravište biće vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište!
58. O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu
oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu polno zreli: prije jutarnje
molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavaljanja
noćne molitve. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije
ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. tako vam
Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je.
59. A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže
dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od
njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar
je.
60. A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože
ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a
bolje im je da budu kreposne. Allah sve čuje i zna.
61. Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu,
a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili
u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara
vaših, ili u kućama stričeva vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu,
ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u
onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da
jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane
njene pozdravite pozdravom od Allah propisanim, blagoslovljenim i
uljudnim. Tako vam Allah objašnjav propise, da biste se opametili!
62. Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika
vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne
udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže
dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni
zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš
od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i On je
milostiv.
63. Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni
drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom
izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu,
da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.
64. Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna
kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad
se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!
SURA 23. AL-MU’MINUN * VJERNICI
SURA 23. AL-MU’MINUN * VJERNICI
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ono što žele – vjernici će postići,
2. oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
3. i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,
4. i koji milostinju udjeljuju,
5. i koji stidna mjesta svoja čuvaju, -
6. osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista,
prijekor ne zaslužuju; -
7. a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -;
8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
9. i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, -
10. oni su dostojni nasljednici,
158
11. koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.
12. Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili,
13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili,
14. pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa
stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom
zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka
je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!
15. Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,
16. zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.
17. Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što
smo stvorili;
18. Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a
kadri smo da je i odvedemo –
19. i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima
mnogo voća imate, i vi ga jedete –
20. i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je
onima koji jedu.
21. I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u
utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome
hranite,
22. i na njima, i na lađama se vozite.
23. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio; "O narode moj,
Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne
bojite?"
24. Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile:
"Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je
Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka
davnih,
25. on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!’
26. "Gospodaru moj," – reče on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!’
27. I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem
nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije,
ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju,
ali ne one o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za
nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni.
28. Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci; "Hvala
Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!’
29. I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljano mjesto, Ti to
najbolje umiješ!"
30. U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.
31. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,
32. i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se
samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"
33. Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su
poricali da će na onom svijetu biti oživljani i kojima smo dali da u
159
životu na ovom svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi;
jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;
34. i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete
biti izgubljeni.
35. Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti
postanete, doista oživljeni biti?
36. Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!
37. Postoji samo život na ovom svijetu, mi živimo i umiremo, a
oživljeni nećemo biti?
38. On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."
39. "Gospodaru moj", - zamolio bi on – "pomozi mi, oni me u laž
utjeruju!"
40. "Uskoro će se oni pokajati!" – odgovorio bi On.
41. I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je
nanos riječni učinili, - stradao bi narod nasilnički!
42. A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali, -
43. nijedan narod ne može ubrazati ni usporiti vrijeme propasti svoje -
,
44. i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao
njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima
smjenjivali, i samo u pričama o njima pomen sačuvali, - daleko bili
ljudi koji nisu vjerovali!
45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i
dokazom očiglednim
46. faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to
ljudi nadmeni.
47. "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod
njihov je roblje naše?" – govorili su,
48. i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.
49. Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem
išli.
50. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na
jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.
51. "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela
činite, jer Ja dobro znam što vi radite!
52. Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa
Me se pričuvajte!"
53. A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka
stranka radosna onim što ispovijeda,
54. zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!
55. Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,
56. da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.
57. Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,
160
58. i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,
59. i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,
60. i oni koji od onoga što im se daju udjeljuju, i čija su srca puna
straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, -
61. oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.
62. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je
Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti.
63. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga
i ružna djela stalno čine.
64. A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom
živjeli, oni su odmah zapomagali.
65. "Sada ne pomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,
66. vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;
67. dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili"
68. Zašto oni o Kur’anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije
dolazilo njihovim precima davnim?
69. Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?
70. Kako govore: "Džinni su u njemu!" Međutim, on im istinu donosi, ali
većina njih prezire istinu.
71. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo
poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im
dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.
72. Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On
najbolje nagrađuje.
73. Ti njih pozivaš na pravi put,
74. ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s pravog puta, doista,
skreću.
75. I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u
zbludi svojoj jednako lutali.
76. Mi smi ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili,
niti su molitve upućivali,
77. tek kad im kapiju teške patenje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u
očajanje zapasti.
78. On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!
79. On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti,
80. On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa
zašto ne shvatite?
81. Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.
82. Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar
ćemo, zaista, biti oživljeni?
83. I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo
izmišljotine naroda drevnih".
84. Upitaj: "čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?"
161
85. "Allahova!’ – odgovoriće, a ti reci; "Pa zašto onda ne dođete
sebi?"
86. Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira
veličanstvenog?"
87. "Allah!" – odgovoriće, a ti reci: ""Pa zašto se onda ne bojite?"
88. Upitaj: "U čijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od
koga niko ne može zaštićen biti, znate li?"
89. "Od Allaha!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda dopuštate da
budete zavedeni?"
90. Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci"
91. Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki
bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi
pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni
iznose;
92. koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad
onih koje Njemu ravnim smatraju!
93. Reci: "Gospodaru moj, ako hoćeš da mi pokažeš ono čime se njima
prijeti,
94. onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!
95. A Mi zaista možemo da ti pokažemo ono čime im prijetimo.
96. Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,
97. i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od
priviđenja šejtanskih,
98. i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva
zaštitiš!"
99. Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati
me
100. da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!" – Nikada! To su
riječi koje će on uzalud govoriti, - pred njima će prepreka biti sve do
dana kada će oživljeni biti.
101. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i
jedni druge neće ništa pitati.
102. Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,
103. a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u
džehennemu će vječno boraviti,
104. vatra će im lica pržiti i iskešenih zuba će u njemu ostati.
105. "Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih oporicali?"
106. "Gospodaru naš," – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači,
te smo postali narod zalutali.
107. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili,
sami bismo sebi nepravdu učinili."
108. "Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" – reći će On.
109. "Kad su neki robovi Moji govorili; ’Gospodaru naš, mi vjerujemo,
zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilovistiji!’ –
162
110. vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i
uvijek ste ih ismijavali.
111. Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista,
postigli ono što su željeli.
112. A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upitaće On.
113. "Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovoriće -, "pitaj one
koji su brojali."
114. "Pa da, kratko ste proveli" – reći će On – "da ste samo znali!
115. Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete
povratiti?"
116. i neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim
Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!
117. A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza
o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što
žele neće postići.
118. I reci; "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si
najmilostiviji!’
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ono što žele – vjernici će postići,
2. oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
3. i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,
4. i koji milostinju udjeljuju,
5. i koji stidna mjesta svoja čuvaju, -
6. osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista,
prijekor ne zaslužuju; -
7. a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -;
8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
9. i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, -
10. oni su dostojni nasljednici,
158
11. koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.
12. Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili,
13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili,
14. pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa
stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom
zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka
je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!
15. Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,
16. zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.
17. Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što
smo stvorili;
18. Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a
kadri smo da je i odvedemo –
19. i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima
mnogo voća imate, i vi ga jedete –
20. i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je
onima koji jedu.
21. I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u
utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome
hranite,
22. i na njima, i na lađama se vozite.
23. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio; "O narode moj,
Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne
bojite?"
24. Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile:
"Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je
Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka
davnih,
25. on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!’
26. "Gospodaru moj," – reče on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju!’
27. I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem
nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije,
ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju,
ali ne one o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za
nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni.
28. Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci; "Hvala
Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!’
29. I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljano mjesto, Ti to
najbolje umiješ!"
30. U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.
31. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,
32. i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se
samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"
33. Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su
poricali da će na onom svijetu biti oživljani i kojima smo dali da u
159
životu na ovom svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi;
jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;
34. i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete
biti izgubljeni.
35. Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti
postanete, doista oživljeni biti?
36. Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!
37. Postoji samo život na ovom svijetu, mi živimo i umiremo, a
oživljeni nećemo biti?
38. On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."
39. "Gospodaru moj", - zamolio bi on – "pomozi mi, oni me u laž
utjeruju!"
40. "Uskoro će se oni pokajati!" – odgovorio bi On.
41. I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je
nanos riječni učinili, - stradao bi narod nasilnički!
42. A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali, -
43. nijedan narod ne može ubrazati ni usporiti vrijeme propasti svoje -
,
44. i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao
njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima
smjenjivali, i samo u pričama o njima pomen sačuvali, - daleko bili
ljudi koji nisu vjerovali!
45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i
dokazom očiglednim
46. faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to
ljudi nadmeni.
47. "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod
njihov je roblje naše?" – govorili su,
48. i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.
49. Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem
išli.
50. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na
jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.
51. "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela
činite, jer Ja dobro znam što vi radite!
52. Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa
Me se pričuvajte!"
53. A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka
stranka radosna onim što ispovijeda,
54. zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!
55. Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,
56. da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.
57. Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,
160
58. i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,
59. i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,
60. i oni koji od onoga što im se daju udjeljuju, i čija su srca puna
straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, -
61. oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.
62. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je
Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti.
63. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga
i ružna djela stalno čine.
64. A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom
živjeli, oni su odmah zapomagali.
65. "Sada ne pomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,
66. vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;
67. dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili"
68. Zašto oni o Kur’anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije
dolazilo njihovim precima davnim?
69. Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?
70. Kako govore: "Džinni su u njemu!" Međutim, on im istinu donosi, ali
većina njih prezire istinu.
71. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo
poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im
dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.
72. Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On
najbolje nagrađuje.
73. Ti njih pozivaš na pravi put,
74. ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s pravog puta, doista,
skreću.
75. I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u
zbludi svojoj jednako lutali.
76. Mi smi ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili,
niti su molitve upućivali,
77. tek kad im kapiju teške patenje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u
očajanje zapasti.
78. On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!
79. On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti,
80. On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa
zašto ne shvatite?
81. Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.
82. Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar
ćemo, zaista, biti oživljeni?
83. I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo
izmišljotine naroda drevnih".
84. Upitaj: "čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?"
161
85. "Allahova!’ – odgovoriće, a ti reci; "Pa zašto onda ne dođete
sebi?"
86. Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira
veličanstvenog?"
87. "Allah!" – odgovoriće, a ti reci: ""Pa zašto se onda ne bojite?"
88. Upitaj: "U čijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od
koga niko ne može zaštićen biti, znate li?"
89. "Od Allaha!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda dopuštate da
budete zavedeni?"
90. Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci"
91. Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki
bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi
pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni
iznose;
92. koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad
onih koje Njemu ravnim smatraju!
93. Reci: "Gospodaru moj, ako hoćeš da mi pokažeš ono čime se njima
prijeti,
94. onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!
95. A Mi zaista možemo da ti pokažemo ono čime im prijetimo.
96. Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,
97. i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od
priviđenja šejtanskih,
98. i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva
zaštitiš!"
99. Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati
me
100. da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!" – Nikada! To su
riječi koje će on uzalud govoriti, - pred njima će prepreka biti sve do
dana kada će oživljeni biti.
101. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i
jedni druge neće ništa pitati.
102. Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,
103. a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u
džehennemu će vječno boraviti,
104. vatra će im lica pržiti i iskešenih zuba će u njemu ostati.
105. "Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih oporicali?"
106. "Gospodaru naš," – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači,
te smo postali narod zalutali.
107. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili,
sami bismo sebi nepravdu učinili."
108. "Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" – reći će On.
109. "Kad su neki robovi Moji govorili; ’Gospodaru naš, mi vjerujemo,
zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilovistiji!’ –
162
110. vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i
uvijek ste ih ismijavali.
111. Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista,
postigli ono što su željeli.
112. A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upitaće On.
113. "Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovoriće -, "pitaj one
koji su brojali."
114. "Pa da, kratko ste proveli" – reći će On – "da ste samo znali!
115. Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete
povratiti?"
116. i neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim
Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!
117. A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza
o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što
žele neće postići.
118. I reci; "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si
najmilostiviji!’
Subscribe to:
Posts (Atom)