SURA 29. AL-’ANKABUT * PAUK

SURA 29. AL-’ANKABUT * PAUK
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif Lam Mim.
2. Misle li ljudi da æe biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi
vjerujemo!" i da u iskušenje neæe biti dovedeni?
3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno
ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.
4. Zar misle oni koji zla djela rade da æe Nama umaæi? – Loše
prosuðuju!
5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doæi æe, sigurno, Dan
obeæani; a On sve èuje i sve zna!
6. A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez
svih svjetova biti.
7. Onima koji vjeruju i dobra djela èine preæi æemo sigurno, preko
rðavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, æemo ih
najljepšom nagradom nagraditi.
8. Mi smo svakog èovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima
svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš,
o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni æete se vratiti, pa æu
vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.
9. One koji vjeruju i dobra djela èine sigurno æemo meðu one koji su
dobri uvrstiti.
10. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a kad neki Allaha
radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko muèenje isto što i
Allahova kazna. A ako pobjeda doðe od Gospodara tvoga, sigurno æe oni
reæi: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima
èijim?
11. Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolièni.
12. Nevjrenici govore vjernicima: "Slijedite naš put, a mi æemo nositi
grijehe vaše!’ – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu,
188
13. ali æe, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu
odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, æe na Sudnjem danu
odgovarati.
14. Mi smo Nuha narodu njegovuposlali i on je meðu njima ostao hiljadu,
manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu
druge ravnim smatrali.
15. I Mi smo njega i one što su bili u laði – spasili, i pouènim
primjerom svjetovima je uèinili.
16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjate" – govorio je on narodu
svome – "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.
17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima
se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi
hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! –
Njemu æete se vratiti." –
18. Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike
i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz nièega stvara? On æe to opet
uèiniti; Allahu je to, zaista, lahko.
20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz nièega stvorio. I,
Allah æe to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;
21. On kažnjava onoga koga On hoæe i milost ukazuje onome kome On hoæe,
i njemu æete se vratiti.
22. Njegovoj kazni neæete umaæi ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo
Allaha, ni zaštitinika ni pomagaèa.
23. A onima koji neæe da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime,
njima nije stalo do Moje milosti – njih èeka patnja nesnosna."
24. Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" – ali,
Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji
vjeruje.
25. "Vi ste" – reèe on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u
životu na ovome svijetu meðusobne prijateljske odnose održavali, a
poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih æete se odricati i jedni druge
æete proklinjati, vatra æe vaše boravište biti, i niko vam u pomoæ neæe
moæi priteæi."
26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reèe: "Ja se selim onamo kuda
mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."
27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim
vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep pomen
saèuvali, a na onom æe, doista, jedan od onih dobrih biti.
28. I Luta. Kada narodu svome reèe: "Vi èinite takav razvrat kakav
prije vas niko na svijetu nije èinio:
29. s muškarcima opèite, po drumovima presreèete, i na skupovima svojim
najodvratnije stvari èinite", - odgovor naroda njegova bijaše: "Uèini
da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"
30. "Gospodaru moj," – reèe on – "pomozi mi protiv naroda grešnog!’
31. I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: "Mi æemo
uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."
189
32. "U njemu je Lut" – reèe Ibrahim. – "Mi dobro znamo ko je u njemu" –
rekoše oni – "mi æemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim
žene njegove, ona æe ostati s onima koji æe kaznu iskusiti.
33. I kad izaslanici naši doðoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i
uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – rekoše oni -, "mi æemo tebe i
porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona æe ostati s onima koji æe
kaznu iskusiti.
34. A na stanovnike ovog grada spustiæemo strašnu kaznu s neba zbog
toga što su razvratnici."
35. I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti
imali.
36. A u Medjen brata njihova Šuajb: "O narode moj," – govorio je on –
"Allahu se jedino klanjajte i èinite ono za što æete dobiti nagradu na
onom svijetu, a po zemlji, nered praveæi, zlo ne radite!"
37. Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni
osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomièni.
38. A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi -,
šejtan im je lijepim njihove postupke predoèio, pa ih, iako su razumni
bili, od pravog puta odvratio;
39. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su
se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.
40. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun
pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju
utjerali, a neke potopili. – Allah im nije uèinio nepravdu, sami su
sebi nepravdu nanijeli.
41. Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slièni su pauku koji sebi
isplete kuæu, a najslabija je kuæa, uistinu, paukova kuæa, neka znaju!
42. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju ništa
ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!
43. To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo uèeni
shvaæaju.
44. Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka
onima koji vjeruju.
45. Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu, molitva,
zaista, odvraæa od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve
je najveæa poslušnost! – A Allah zna šta radite.
46. I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši naèin, - ne i
sa onima meðu njima koji su nepravedni -, i recite: "Mi vjerujemo u ono
što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se
Njemu pokoravamo."
47. Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo
veæ dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a
dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.
48. Ti prije nje nijednu knjigu nisi èitao, a nisi je ni desnom rukom
svojom pisao; inaèe, posumnjali bi oni što laži govore.
49. A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše
ajete samo nepravedni osporavaju –
190
50. i govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka èuda poslana?"
Reci: "èuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem."
51. A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se
kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.
52. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na
nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne
vjeruju, oni su izgubljeni.
53. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije odreðenog
roka za to, kazna bi im došla, a doæi æe im, sigurno, iznenada, oni
neæe predosjetiti.
54. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a džehennem æe
sigurno sve nevjernike obuhvatiti
55. na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, melek rekne;
"Ispaštajte za ono što ste radili!"
56. O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se
samo Meni klanjajte!
57. Svako živo biæe æe smrt okusiti, i Nama æete se poslije vratiti.
58. One koji budu vjerovali i dobra djela èinili smjestiæemo u
džennetske odaje, ispred kojih æe rijeke teæi, u njima æe vjeèno
boraviti. Kako æe divna biti nagrada onima koji su se trudili,
59. onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!
60. A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih
hrani, a i vas! On sve èuje i sve zna.
61. A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i
Mjesec potèinio?" – sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeæu?
62. Allah u izobilju daje hranu onome kome hoæe od robova Svojih, a
nekome i uskraæuje; - Allah, zaista, zna sve.
63. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju
oživljava?" – sigurno æe reæi: "Allah!" a ti reci; "Hvala Allahu!" ali
veæina njih ne shvaæa.
64. Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo
onaj svijet je - život, kad bi samo oni znali!
65. Kad se u laðe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna
dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju
66. da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im Mi dajemo, i da bi
uživali. A znaæe oni!
67. Zar ne vide da smo Harem svetim i bezbjednim uèinili, dok se svuda
okolo njih otima i plaèka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim
blagodatima su nezahvalni?
68. I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži
ili porièe Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u
džehennemu?
69. One koji se budu zbog Nas borili Mi æemo, sigurno, putevima koji
Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela
èIne!