SURA 6. AL-AN’-AM * STOKA

SURA 6. AL-AN’-AM * STOKA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i
svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim
izjedanačuju!
2. On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će
Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.
3. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što
pokazujete, i On zna ono što radite.
4. A nevjernicima ne dođe ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga
oni glave ne okrenu.
5. Oni smatraju da je laž Istina koja im dolazi, ali, njih će sigurno
stići posljedice onoga čemu se rugaju.
6. Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima
smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu
obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog
grijehova njihovih, uništavali, i druga pokoljenja, poslije njih,
stvarali.
7. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim
opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: "Ovo nije
ništa drugo do prava vradžbina."
8. Oni govore: "Trebalo je da mu se pošalje melek!" A da meleka
pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni cigli čas vremena im ne bi više
dao.
9. A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet
bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno.
10. Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se
rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
55
11. Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni
koji su poslanike lažnim smatrali!’
12. Upitaj: "čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?" – i
odgovori: "Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On će vas
na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe
upropastili, pa – i oni neće vjerovati.
13. Njemu pripada sve što postoji u noći i danu; On sve čuje i sve zna.
14. Reci:" "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha,
stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!’ Reci:
"Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju", - i"
"Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!’
15. Reci: "Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje
na Velikom danu."
16. A onaj ko toga dana bude pošteđen, On mu se smilovao, i to je očiti
uspjeh.
17. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - pa, niko je osim Njega ne
može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On Svemoćni,
18. i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajući.
19. Reci: Ko je svjedok najpouzdaniji?" – i odgovori: "Allah, On će
između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da
njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da
pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "Samo je
On – Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim."
20. Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove
svoje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati.
21. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne
priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista neće uspjeti!
22. A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu
ravnim smatrali: "Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?"
23. neće im ništa drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara
nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!"
24. Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koji su
bili izmislili!
25. Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova
zastore stavili, da Kur’an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i
ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti
dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: "To su
samo izmišljotine naroda davnašnjih!"
26. Oni zabranjuju da se u Kur’an vjeruje, i sami se od njega
udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju.
27. A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći:
"Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne
poričemo i da vjernici postanemo!’
28. Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi
i bili povraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo
zabranjeno, jer oni su doista lažljivci,
56
29. i rekli bi: "Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti
oživljeni!’
30. A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu
zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" – odgovoriti:
"Jeste, tako nam Gospodara našeg!" – a i kako će On reći: "E pa
iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!’
31. Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradaće kad im
iznenada čas oživljenja dođe, i reći će: "O, žalosti naše, šta smo sve
na Zemlji propustili!" i grijehe svoje će na leđima svojim nositi, a
užasno je ono što će uprtiti!
32. Život na ovom svijetu je smo igra i zabava, a onaj svijet je,
zaista, bolji za one koji se Allah boje. Zašto se na opametite?
33. Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne
okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.
34. A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su
ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša, - a niko
ne može Allahove riječi izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima
neke vijesti.
35. Ako je tebi teško to što oni glave okreću, onda, ako možeš, potraži
kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno
čudo! Da Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako
ne budi od onih koji to ne znaju!
36. Odazvaće ti se jedino oni koji su poslušni. – A Allah će umrle
oživjeti; zatim, Njemu će se svi vratiti.
37. Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!’ Reci:
"Allah je kadar da pošalje čudo, ali većina njih ne zna."
38. Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima
svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili
– i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.
39. A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su.
Onoga koga hoće – Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće – na
pravi put izvodi.
40. Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla
Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijete, da li biste ikoga drugog
osim Allah priznavali?"
41. Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste
Ga molili, a ne bi vam ni na umu pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.
42. A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću
ih kažnjavali ne bi li poslušni postali.
43. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali,
srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što
su radili.
44. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije
svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada
bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili,
45. i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i naka je hvaljen Allah,
Gospodar svjetova!
57
46. Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluša vašeg i vida vašeg
lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?"
Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću.
47. Reci; Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano
ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjernički nastrdao?"
48. Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da
opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne
boje i ni za čim nek ne tuguju.
49. A one koji dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grešno
postupaju.
50. Reci: "Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ , niti: ’Meni
je poznat nevidljivi svijet’ , niti vam kažem: ’Ja sam melek’ – ja
slijedim samo ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i
onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?"
51. I opominji Kur’anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim
sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati
– da bi se Allaha bojali.
52. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome
mole želeći naklonost Njegovu – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni
neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.
53. I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: "Zar su
to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?" – A zar Allah dobro
ne poznaje one koji su zahvalni!
54. A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: "Mir vama!
Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas
kakvo ružno djelo iz lakosmislenosti učini, pa se poslije pokaje i
popravi, - pa, Allah će doista oprostiti i samilostan biti."
55. Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu
grešnici.
56. Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored
Allaha, klanjate." Reci: "Je se ne povodim za željama vašim, jer bih
tada zalutao i ne bih na pravom putu bio."
57. Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne
priznajete. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo
Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji."
58. Reci: "Da je o mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas
bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike."
59. U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta
je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne
zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog,
ničeg što nije u jasnoj Knjizi.
60. On vas noću uspavljuje, - a zna i šta ste preko dana griješili -,
zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se
vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.
61. On vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekome od vas
smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.
62. Oni će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru.
Samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti.
58
63. Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i
javno i tajno ponizno molite: ’Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo
biti zahvalni!’"
64. Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak
smatrate da ima Njemu ravnih."
65. Reci: "On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava
ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu
jedni drugih iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze
da bi se oni urazumili!
66. Tvoj narod kaznu poriče, a ona je istina. Reci: "Ja nisam vaš
čuvar,
67. svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!"
68. Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih
sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da
zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.
69. Oni koji se boja Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni
da opominju ne bi li se okanili.
70. Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je
život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur’anom da čovjek, zbog
onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni
posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti.
Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci zadržani; njih čeka piće
od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.
71. Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu
nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni
stopama našim – a Allah nas je već uputio – i da budemo kao onaj koga
su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi
zovu na pravi put: ’Hodi nama!’" Reci: "Allahov put je – jedini pravi
put, i nam je naređeno da Gospodara svjetova slušamo
72. i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim
ćete biti sakupljeni,
73. i On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: čim On za nešto
rekne: ’Budi!’ – ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati
vlast na Dan kad se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i
On je Mudar i Sveznajući."
74. A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?!
Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi."
75. I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto
vjerovao.
76. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar
moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!"
77. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A
pošto zađe, on reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uuti, biću
sigurno jedan od onih koji su zalutali."
78. A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj,
ovo je najveće!" – A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s
tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!
59
79. Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je
nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim
smatraju!"
80. I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom
raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" – reče on. "Ja se ne bojim
onih koje vi Njemu ravnim smatrate, biće samo ono što Gospodar moj bude
htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?
81. A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjednačujete, kada se vi
ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije
nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?
82. Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s
mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu."
83. To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više
stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar
i sveznajući.
84. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha
smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i
Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji
dobra djela čine –
85. i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri –
86. i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad
svijetom ostalim dali –
87. i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo
odabrali i na pravi put im ukazali.
88. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od
robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im
propalo ono što su čInili.
89. To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa
ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to
vjerovati.
90. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od
vas ne tražim nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima."
91. Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: "Nijednom
čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju
je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljete
i pokazujete, - a mnogo i krijete -, i poučavate se onome što ni vi ni
preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima
svojim zabavljaju.
92. A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje
onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj
svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu.
93. Koje je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji
govori: "Objavljuje mi se" – a ništa mu se ne objavljuje, ili koji
kaže: "I ja će reći isto onako kao što Allah objavljuje." A da ti je
vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke
svoje prema njima: "Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom
kaznom biti kažnjeni zato što ste Allaha ono što nije istina iznosili i
što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali."
60
94. A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put
stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s
vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze
mađu vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali."
95. Allah ćini da zrnje i košpice prokliju. On iz neživa izvodi živo,
iz živa neživo, - to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete?
96. On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i
Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg.
97. On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na
kopnu i moru. – Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji
znaju.
98. On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj
sahranjeni budete. – Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju.
99. On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve
vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i
iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi
lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični različiti.
Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je
zaista dokaz za ljude koji vjeruju.
100. Nevjernici smatraju džinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i
izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Hvaljen
neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!
101. On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema
žene, On sve stvara, i samo On sve zna.
102. To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega,
Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!
103. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je
milostiv i upućen u sve.
104. "Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja – u
svoju korist to čini, a onaj ko je slijep – na svoju štetu je slijep, a
ja nisam vaš čUvar."
105. I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli:
"Ti si Učio!" i da bismo to objasnili ljudima koji hoće da znaju.
106. Ti ono što ti Gospodar tvoj objavljuje slušaj – drugog boga osim
Njega nema! – i mnogobošce izbjegavaj.
107. Da, Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe
nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj.
108. Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i
oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima,
tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će
se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili
obavijestiti.
109. Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe
čudo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva čuda su samo u
Allaha!" A odakle vi znate da će oni, kad bi im ono došlo, vjernici
postali,
61
110. i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće
vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u
zabludi svojoj lutaju smeteni?
111. Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad
bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi
vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna.
112. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u
vidu ljudi i džinnova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da
bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato
ti ostavi njih, i ono što izmišljaju –
113. i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i
zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.
114. Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje
Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an
objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!
115. Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi
niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.
116. Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te
od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni
samo neistinu govore.
117. Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova
puta i On dobro zna one koji su na pravom putu.
118. Zato jedite ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako
vjerujete u Njegove ajete.
119. A zašto da ne jedete ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo
ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio, - osim kad ste u
nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, namajući za to nikakva
dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u
zlu svaku prelaze svaku mjeru.
120. Ne griješite ni javno ni tajno! Oni koji griješe sigurno će biti
kažnjeni za ono što su zgriješili.
121. Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je,
uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama
raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno
mnogobošci postali.
122. Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i
svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama
iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade.
123. I isto tako Mi učinismo da u svakom gradu velikaši postanu
griješnici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke
postavljaju, a da i ne primejećuju.
124. A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi nećemo vjerovati sve
dok se i nama ne da nešto slično što je Allahovim poslanicima dano." A
Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. One koji griješe
sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika zato što
spletkare.
125. Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu
raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo
62
stegne i umornim učini kao da čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako
Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.
126. Ovo je pravi put Gospodara tvog. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima
koji pouku primaju.
127. Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; On će biti
zaštitinik njihov zbog onoga što su činili.
128. A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe šejtanski, vi ste mnoge
ljude zaveli!" – "Gospodaru naš," – reći će ljudi, štićenici njihovi –
"mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka našeg koji
si nam odredio Ti!" – "Vatra će biti prebivalište vaše" – reći će On -,
" u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi."
Gospodar tvoj je zaista mudar i svaznajući.
129. Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog
onoga što su zaradili.
130. "O skupe džinnski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici
nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete
ovaj vaš dan dočekati." Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će
sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.
131. Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog
zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.
132. Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su
postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad onim što su radili.
133. Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako hoće, vas će
ukloniti, i poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od
potomstva drugih naroda vas stvorio.
134. Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći!
135. Reci: "O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja;
saznaćete vi već koga čeka sretan kraj!" Nevjernici sigurno neće
uspjeti.
136. Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On
stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha" – tvrde oni -, " a ovo za
božanstva naša"! Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim
ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima
njihovim. Kako ružno oni sude!
137. Mnogim mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite
djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri
njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih
i njihove izmišljotine ostavi!
138. Oni govore; "Ova i ova stokai ti i ti zemaljski plodovi su
zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" – tvrde oni -,
"a ove i ove kamile je zabranjeno jahati". Ima stoke prilikom čijeg
klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih
sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti.
139. Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je
samo muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod
izjalovi, onada su u tome sudionici." – Allah će ih za neistine njihove
koje oni pričaju kazniti, On je mudar i sveznajući.
140. Oni koji iz lakoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju
i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći
63
neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne
znaju šta rade.
141. On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i
usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite, - jedite
plodove njhove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta
drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,
142. i stoku koja se tovari kolje, - jedite dio onoga čime vas Allah
opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi
neprijatelj
143. i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: "Da li je On
zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?"
Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite –
144. i par kamila i par goveda, - Reci: "Da li je On zabranio mužjake
ili ženke ili ono što se nalai u utrobama ženki? Dali ste vi bili
prisutni kad vam je Allah to propisao?" – Ima li onda nepravednijeg od
onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u
zabludu doveo. Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su
nepravedni.
145. Reci: "Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome
zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili
svinjskog mesa, - to je doista pogano -, ili što je kao grijeh zaklano
u nečije drugo, a ne u Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne
iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti
i milostiv biti.
146. Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili kandže
zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s
crijeva, ili onog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma
njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.
147. A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar vaš je
neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grešni."
148. Mnogobošci će govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu
ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili."
Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili.
Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za
predpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite."
149. Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On hoće, svima bi na pravi put
ukazao!"
150. Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je
Allah to zabranio!" Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne
povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj
svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.
151. Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu
ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju,
zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte
se nevaljaštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah
zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On
preporučuje da biste razmislili –
152. i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način,
sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne
mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo -, i kad
64
govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da
obaveze prema Allahu ne kršite, - eto, to vam On naređuje da biste to
na umu imali.
153. I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve
ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On
naređuje, da biste se grijeha klonili."
154. Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji
će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost – da
bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati.
155. A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je
slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala,
156. i zato da ne kažete: "Kniga je objavljena dvjema vjeroispovjestima
prije nas, ali mi ne znamo da je čitamo kao oni",
157. i da ne kažete: "Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od
njih držali pravog puta." Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg
jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga
koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom
mukom kazniti one koji se od dokaza naših odvraćaju zato što to stalno
čine.
158. Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili kazna Gospodara tvoga, ili
neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predzanaci od
Gospodara tvoga dođu, ni jednom čovjeku neće biti od koristi to što će
tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik,
kakvo dobro uradio. Reci: "Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!"
159. Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u
stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome
što su radili obavijestiti.
160. Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a ko uradi
rđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti
nepravda.
161. Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru,
vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik."
162. Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja
doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova,
163. koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman."
164. Reci: "Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je
On Gospodar svega? Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik će
samo svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome ćete se vratiti i On
će vas o onome u ćemu ste se razilazili obavijestiti.
165. On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju
jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje,
Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i
samilostan je."