SURA 2. AL-BAQARA * KRAVA

SURA 2. AL-BAQARA * KRAVA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif Lam Mim.
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji
se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i
udjeljivali dio od onoga što im mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što
je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto
vjerovali.
5. Njima će Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni će ono što žele
ostvariti.
6. Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne
opominjao – oni neće vjerovati.
7. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim
je koprena; njih čeka patnja golema.
8. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni
nisu vjernici.
9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne
znajući, samo sebe varaju.
10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih
čeka bolna patnja zato što lažu.
11. Kada im se kaže: "Ne remetite red na zemlji!" – odgovaraju: "Mi
samo red uspostavljamo!"
12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.
13. Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" – oni
odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" – A,
uistinu oni su bezumni, ali ne znaju.
14. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" – a čim ostanu
nasamo sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
15. Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svom nevjerstvu
lutaju.
2
16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im
nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.
17. Slični su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu
okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne
vide!
18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u
punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u
uši svoje bojeći se smrti, - a nevjernici ne mogu umaći Allahu, - i
20. munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prođu,
a čim utonu u mraku stanu. A da Allah hoće, mogao bi im oduzeti i sluh
i vid, jer Allah, zaista, sve može.
21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one
prije vas, da biste se kazne sačuvali;
22. koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba
spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne
činite svjesno druge Allahu ravnim!
23. A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu
suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim
Allaha, ako istinu govorite.
24. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za
nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.
25. A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama
kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod,
oni će reći: "Ovo smo i prije jeli", - a biće im davani samo njima
slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.
26. Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto
sićušnje od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od
Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće
sa ovim primjerom?" Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi
put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grešnike,
27. koji krše već čvrsto prihvaćenu obavezu prema Allahu i prekidaju
ono što je Allah naredio da se održava, i prave nered na Zemlji; oni će
nastradati.
28. Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa
vam je On život dao; On će, zatim, učiniti i da pomrete i poslije će
vas oživjeti, a onda ćete se Njemu vratiti.
29. On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju
volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.
30. A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja će na Zemlji namjesnika
postaviti!" – oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na
njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i,
kako Tebi dolikuje, štujemo." On reč: "Ja znam ono što vi ne znate."
31. I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i
reče: "Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
32. "Hvaljen neka si" – rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti
poučio; Ti si Sveznajući i Mudri."
3
33. "O Ademe", - reče On – "kaži im ti nazive njihove!" I kad im on
kaza nazive njihove, Allah reč: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam
tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što
krijete!"
34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" – oni se pokloniše,
ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.
35. I Mi rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u džennetu i
jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom
drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"
36. I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u
čemu su bili. "Siđite!" – rekosmo Mi – "jedni drugima ćete neprijatelji
biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!"
37. I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On,
doista prima pokajanje, On je milostiv.
38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo
dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ničega se neće
bojati i ni za čim neće tugovati.
39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – biće
stanovnici džehennema; u njemu će vječno ostati."
40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario,
i ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispuniću i Ja svoj koji sam vama
dao, i samo se Mene bojte!
41. Vjerujte u ono što objavljujem, čime se potvrđuje da je istinito
ono što vi imate, i ne budite prvi koji u to neće vjerovati. I ne
zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi, i samo se Mene
bojte!
42. I istinu sa neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne tajite!
43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu
obavljaju i vi obavljajte!
44. Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe
zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?
45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim
poslušnima,
46. koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu
vratiti.
47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario
i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;
48. i bojte se dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada
se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada ni od koga otkup neće primiti i
kada im niko u pomoć neće priteći;
49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim
mukama mučili: mušku vam djecu klali a žensku u životu ostavljali; - a
to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg, -
50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove
ljude, na oči vaše, potopili;
51. i kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali, vi ste, u
njegovu odsustvu, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli.
4
52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;
53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da
biste pravim putem išli;
54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativši tele,
vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i
između vas prestupnike smrću kaznite. To je bolje za vas kod
Stvoritelja vašeg, On će vam oprostiti! On prima pokajanje i On je
milostiv";
55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha
ne vidimo!" – Munja vas je ošinula, vidjeli ste.
56. Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživjeli da biste zahvalni bili.
57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam
slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem!’ A oni Nama nisu
naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
58. i kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete i
koliko god hoćete, a na kapiju pognutih glava uđite, i recite:
’Oprosti’ – oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela
daćemo i više!" –
59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Riječ koja im
je bila rečena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu
spustili, zato što nisu poslušali;
60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari
štapom svojim po stijeni!" – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i
svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. "Jedite i pijte
Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!"
61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu
jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga
što zemlja rađa: povrća i, krastavica, i pšenice, i leće, i luka
crvenoga!" – on je rekao: "Zar želite da ono što je bolje zamijenite za
ono što je gore? Idite u grad, imaćete ono što tražite!" I poniženje i
bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u
Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike
ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla
prelazili.
62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kršćani, i
Sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela
činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće
bojati i ni za čim neće tugovati!
63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski
prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u
Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" –
64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema
vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
65. Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o
subotu ogriješili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni
prezreni!"
66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo učinili opomenom, a
poukom onima koji se boje Allaha.
5
67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam naređuje da zakoljete
kravu", - oni upitaše: "Zbijaš li ti to s nama šalu?" – "Ne dao mi
Allah da budem neznalica!" – reče on.
68. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime", - rekoše – "da nam objasni
kojih godina ona treba da bude." – "On kaže" – odgovori on – "da ta
krava ne snije da bude ni stara ni mlada, nego između toga, srednje
dobi, pa izvršite to što se od vas traži!"
69. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime", - rekoše – "da nam objasni
kakve boje treba da bude." – "On poručuje" – odgovori on – "da ta krava
treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide."
70. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime", - rekoše – "da nam objasni
kakva još treba da bude, jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo
nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći."
71. "On poručuje" – reče on – "da ta krava ne smije da bude istrošena
oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva
biljega." – "E sad si je opisao kako treba!" – rekoše, pa je zaklaše, i
jedva to učiniše.
72. I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli –
Allah je dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili -,
73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" – i eto tako
Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.
74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još
tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja
koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha
pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite.
75. Zar se vi nadate da će vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav
vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slučali pa su
ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.
76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a čim se osame jedni
s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati o onome što je Allah samo vama
objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarem vašim? Zar
se nećete opametiti?"
77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što oni kriju i ono što
pokazuju?
78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatke,
i oni se samo domišljaju.
79. A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo,
ovo je od Allaha" – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima
zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način
zarađuju!
80. Oni govore: "Vatra će nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li
ste o tome dobili od Allaha obećanje – jer, Allah će sigurno ispuniti
obećanje Svoje – ili na Allaha iznosite ono što ne znate?"
81. A nije tako! Oni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa
svih strana stigli, oni će stanovnici džehennema biti i u njemu će
vječno ostati.
82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici
dženneta biti i u njemu će vječno boraviti.
6
83. I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino
Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima
dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu
obavljati i milostinju davati, i vi ste poslije, izuzev vas malo,
izopačili i zavjet iznevjerili,
84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete
proljevati i da jedni druge iz zemlje vaše nećete izgoniti, - vi
priznajte da je tako i svjedoci ste –
85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavičaja njihova
izgonite – pomažući jedan drugom protiv njih, čineći i grijeh i
nasilje; a ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno
vam je da ih izgonite. kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi
odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu
poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah
motri na ono što radite.
86. To su oni koji su život na ovome svijetu predpostavili onom na onom
svijetu, zato im se patnja neće olakšati niti će im iko u pomoć
priteći.
87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim
poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i
Džibrilom ga pomogli. O kad god vam je koji poslanik donio ono što nije
godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali,
a druge ubijali.
88. Oni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah
njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji
vjeruju.
89. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istiniu Knjigu
koju imaju oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili – i
kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka
zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!
90. Jadno je to za što su se prodali: da ne vjeruju u ono što Allah
objavljuje, samo iz zlobe što Allah, od dobrote Svoje, šalje Objavu
onome kome On hoće od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za
gnjevom – a nevjernike čeka sramna patnja.
91. A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!" – oni
odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno" – i neće
da vjeruju u ono što se poslije objavljuje, a to je istina koja
potvrđuje da je istinito ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste još
davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?
92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti
njegovoj sebi nepravdu nanoseći, tele prihvatili."
93. I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli:
"Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!" – oni su
odgovorili: "Ĉujemo, ali poslušati nećemo!" – srca njihova su, zbog
nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: "Ružno je to na
što vas nevjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici."
94. Reci: "Ako je u Allaha džennet osiguran samo za vas, a ne za i za
ostali svijet, onda vi smrt zaželite, ako istinu govorite."
95. A neće je nikada zaželjeti zbog onoga što čine! – A Allah dobro zna
nevjernike.
7
96. I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za život od svih ostalih
ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki bi volio da poživi hiljadu godina,
mada ga to, i kada bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah
dobro vidi ono što oni rade.
97. Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi
stavlja na srce Kur’an – koji potvrđuje da su i prijašnje objave
istinite – kao putokazi radosnu vijest vjernicima."
98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim
i Džibrilu i Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće
da vjeruju.
99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici neće u njih
da vjeruju.
100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu – neki od njih je odbace
jer ih većina ne vjeruje.
101. A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito
ono što već imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana – za leđa svoja
Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.
102. i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini
kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici učeći
ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i
Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga učili dok mu ne bi
rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih
dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time
nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od
čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom
vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je
jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!
103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja,
kada bi samo znali!
104. O vjernici, ne služite se riječima: "Ra’ina, nego recite:
"Unzurna" i slušajte! A nevjernke bolna patnja čeka.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobožci,
da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost
Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno dobar.
106. Mi nijedan propis ne promjenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da
bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah
sve može?
107. Zar ti ne znaš da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da
vi osim Allaha ni zaštitnika, ni pomagača nemate?
108. Zar da tražite od svoga Poslanika kao što su prije tražili od
Musaa? A, ko vjerovanju predpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao
je!
109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste
postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je
Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju
odluku ne donese. – Allah, zaista sve može.
110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe
pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što
radite.
8
111. Oni govore da će u džennet ući samo Jevreji, odnosno samo kršćani.
– To su puste želje njihove! – Ti reci: "Dokaze svoje dajte ako je
istina to što govorite!"
112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela
činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega
bojati i ni za čim neće tugovati.
113. Jevreji govore: "Kršćani nisu na pravom putu!" a kršćani vele:
"Jevreji nisu na pravom putu!" – a oni čitaju Knjigu. Tako, slično kao
oni, govore i ono koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi
o onome u čemu se oni ne slažu.
114. Ima li većeg naslnika od onoga koji brani da se u Allahovim
hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše?
Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu
doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!
115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je
Allahova strana. – Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je
On! Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na nebesima i na zemlji. Njemu
se sve pokorava;
117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo
rekne: "Budi!’ – i ono bude.
118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara
ili da nam kakvo čudo dođe!" Tako su, gotovo ustim riječima, govorili i
oni prije njih, srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima
koji čvrsto vjeruju.
119. Mi smo te poslali da istinu objaviš i da radosne vijesti i opomenu
doneseš, i ti nećeš biti pitan za one koji su u džehennemu.
120. Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne
prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako
bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od
Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.
121. Neki od sljedbenia Knjige čitaju je onako kako je objavljena; oni
u nju vjeruju. A nastradaće sigurno oni koji u nju ne vjeruju.
122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i
toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.
123. I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada
se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i
kada im niko neće moći pomoći!
124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovjedi u
iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: "Učiniću da
ti budeš ljudima u vjeri uzor!" – "I neke moje potomke!" – zamoli on. –
"Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike" kaza On.
125. I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima. "Neka vam
mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete molitvu
obavljati!" – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj očistite za
one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu
obavljali."
126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, učini ovo mjesto
sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu
9
vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" – On je rekao: "Onome koji ne bude
vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti a uđe u
paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti!"
127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili:
"Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!
128. Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka
bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš
pokajanje i samilostan si!
129. Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im
ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti
si, uistinu, silan i mudar!"
130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne drži do sebe. A Mi
smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima.
131. Kada mu je Gospodar njogov rekao: "Budi poslušan!" – on je
odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!"
132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji,
Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego
kao muslimani!"
133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je
sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" –
"Klanjaćemo se" – odgovorli su – "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka
Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!"
134. Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas
će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su
oni radili.
135. Oni govore: "Budite Jevreji, onosno kršćani, i bićete na pravom
putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno
vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u
ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i
unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato
vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike
među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
137. Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na pravom su
putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije, i Allah će te
sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna.
138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute od Allahove? Mi se
samo Njemu klanjamo."
139. Reci: Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i vaš
Gospodar? Nama – naša djela, a vama – vaša djela! A samo Mu mi iskreno
ispovjedamo vjeru."
140. Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su
bili Jevreji, odnosno kršćani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar
je iko gori od onoga koji skriva istinu znajući da je od Allaha? – A
Allah motri na ono što radite."
141. Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas
će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su
oni radili.
10
142. Neki ljudi kratke pameti reći će: "Šta ih je odvratilo od Kible
njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad;
On ukazuje na pravi put onome kome On hoće."
143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci
protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo
promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo
ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama
svojim vratiti. – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima
je Allah ukazao na pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitve
vaše. – A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
144. Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo
sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato
lice svoje prema Ĉasnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na
tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od
Gospodara njihova – a Allah motri na ono što oni rade.
145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni
opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nećeš prihvatiti njihovu
Kiblu, niti će iko od njih prihvatiti ičiju Kiblu. A ako bi se ti za
njihovim željama poveo, kada ti je već došla Objava, tada bi ti sigurno
nepravedan bio.
146. Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao što sinove svoje
znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ner budi nikako od onih
koji sumnjaju!
148. Svako se okreće prema svojo Kibli, a vi se potrudite da druge,
čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati,
- Allah, zaista sve može.
149. I iz svakog mjesta u kome budeš, ti lice svoje Ĉasnom hramu
okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, - Allah motri na no
što radite.
150. I iz svakom mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu
okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani
okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta da prigovore, osim inadžija
između njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte! – A da bih blagodat
Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.
151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše
kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono
što niste znali nauči.
152. Sječajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i
na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
153. O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obvaljanju
molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!"
Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!
155. Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i
time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. a ti obraduj
izdržljive,
156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo
Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!"
11
157. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom
putu!
158. Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu
hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A
onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista
blagodaran i sve zna.
159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi
put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a
prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju;
160. oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje,
a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
161. Oni koji nevjeruju i koji kao nevjernici umru – zaslužuju, doista,
prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
162. u njemu će vječno ostati, a patnja njihova neće jenjavati, niti će
im se odlagati.
163. A vaš Bog – jedan je Bog! nema boga osima Njega, Milostivog,
Samilosnog!
164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem
plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako
u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao
svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i
Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.
165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što
se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju
mnogobožci da će onda kada dožive patnju – svu moć samo Allah imati i
da će Allah strahovito kažnjavati,
166. kad će se glavešine, za kojima su se drugi povodili,svojih
sljedbenika odreći i kada su veze koji su ih vezale prekinute biti, i
one patnju doživjeti,
167. kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se
vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!"
Eto, tako će Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz
vatre neće izlaziti.
168. O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji , ali samo ono što je
dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je
on neprijatelj očevidni!
169. On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite
ono što ne znate.
170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" – oni odgovaraju:
"Nećem, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje." – Zar i
onda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na pravom putu
bili?!
171. Oni koji neće da vjeruju slični su stoci na koju se viče, ali ona
čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi, - oni ništa ne shvaćaju.
172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite
Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je
zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran,
12
ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah
zaista prašta i milostiv je.
174. Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za
nešto što malo vrijedi – oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do
ono što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni
osloviti, niti ih očistiti, - njih čeka patnja nesnosna.
175. Oni su umjesto pravog puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta
zaslužili patnju; - i koliko su samo oni neosjetljivi na vatru!
176. To je zato što je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi
onih čija su mišljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.
177. Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i
zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u
meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je
drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicimanamjernicima,
i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu
obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,
ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti,
i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih
postupaka klone.
178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za
slobodna, i rob – za roba, i žena za ženu. a onaj kome rod ubijenog
oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom
uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje
izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka.
179. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se
ubijanja okanili!
180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje
vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno učini
oporuku roditeljima i bližnjima.
181. Onaj ko je izmjeni, a zna kako glasi – pa grijeh za to pada na one
koji je mijenjaju: a Allah, zaista, sve čuje i zna.
182. A onaj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio ili
namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista,
prašta i samilostan je.
183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije
vas, da biste se grijaha klonili,
184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na
putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da
jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A
bolje vam je, neka znate, da postite.
185. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz
ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od
vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se
razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah
želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana
ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i
da zahvalni budete.
186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu:
odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome
udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.
13
187. Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa
svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna
da vam je bilo taško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam.
Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah
već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu
nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći. Sa ženama ne
smijete imati snošaja dok ste u i’tikafu u džamijama. To su Allahove
granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima
propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.
188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite
se zbog nje pred sudijama da biste na grešan način i svjesno dio tuđe
imovine pojeli!
189. Pitaju te o mlađacima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za
hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće
ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite, da biste
postigli ono što želite.
190. I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas,
ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji
zapovjedaju kavgu.
191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande
odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne
borite se protiv njih kod Ĉasnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako
vas napadnu, onda ih ubijajte! – neka takva bude kazna za nevjernike.
192. A ako se prođu, - pa, Allah zaista prašta i samilostan je.
193. I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se
Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda
neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda:
onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i
znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
195. I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne
dovodite, i dobro čInite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela
čine.
196. Hadždž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni,
onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok
kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onda među vama koji se
razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili
kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do hadždža i
zakoljite kurban do koga možete lahko doći. A onaj ko ga ne nađe neka
posti tri dana u danima hadždža, i sedam dana po povratku, - to jest
punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allah i
znajte da On teško kažnjava.
197. Hadždž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima
hadždž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema
svađe u danima hadždža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što
vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je
bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!
198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam
pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha
kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put,
a prije toga ste bili u zabludi.
14
199. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha
oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.
200. A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što
spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji
govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu!" Takvi na onom
svijetu neće imati ništa.
201. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na
ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!"
202. Njih čeka nagrada koju su zaslužili! – A Allah brzo sviđa račune.
203. I spominjite Allaha u određenim danima. a ni onome ko požuri i
ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se
dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da
ćete svi biti pred Njim sakupljeni.
204. Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i
koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima
njihovim, a najljući su protivnici.
205. Ĉim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji
nered, ništeći uslove i stoku. – A Allah ne voli nered!
206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" – on onda iz inada griješi.
Njemu je dosta džehennem, a on je, doista, grozno boravište.
207. Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je
milostiv robovima Svojim.
208. O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on
vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
209. A ako skrenete, nakon što su vam već došli jasni dokazi, onda
znajte da je Allah silan i mudar.
210. Ĉekaju li oni da im Allahova kazna dođe iz vedra neba, i meleki, i
da bude svemu kraj?! – A Allahu se sve vraća.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one
koji preinačuju Allahove dokaze, kada su im već došli, Allah će zaista
strahovito kazniti.
212. Nevjernicima se život na ovom svijetu čIni lijepim i oni se rugaju
onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu biće iznad onih koji su se Allah
bojali i grijeha klonili. – A Allah daje u obilju onome kome On hoće,
bez računa.
213. Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao
vjerovjesnike da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao
Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne bi
oni slagali. A povod neslaganju je bila međusobna zavist, baš od strane
onih kojima je data, i to kada su im već bili došli jasni dokazi; i
onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o
onome u čemu se nisu slagali. – a Allah ukazuje na pravi put onome kome
On hoće.
214. Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što
su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine
i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su
s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?"
Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!
15
215. Pitaju te kome će udjeljivati: Reci: "Imetak koji udjeljujete neka
pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i
putnicima-namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna."
216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto,
a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. –
A Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje
u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanjeu Allah i odvraćanje od
Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih
još veći kod Allaha. A zlostavljanje je gore od od ubijanja! Oni će se
neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu
mogli. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici
umru, - njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni
će stanovnici džehennema biti, u njemu će vječno ostati.
218. Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se
mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah prašta i samilostan je.
219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku
korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." I pitaju te
koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!" Eto, tako vam Allah objašnjava
propise da biste razmislili.
220. i o ovom i o onom svijetu. I pitaju te o siročadi. Reci: "Bolje je
imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno živjeli, pa
oni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od
dobročinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono što vam je
teško; On je, zaista, silan i mudar.
221. Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je
robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne
udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je
rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u
džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi džennet i oprost, i objašnjava
ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.
222. I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: "To je neprijatnost." Zato
ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok
se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je
Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one
koji se mnogo čiste.
223. Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete,
a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da će te
pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!
224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu,
na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. – A Allah sve čuje
i sve zna.
225. Allah vas neće kazniti ako se nanamjerno zakunete, ali će vas
kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. – A Allah prašta i
blag je.
226. Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je
samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, - pa, Allah zaista prašta i
milostiv je;
227. a ako odluče da se rastave, - pa, Allah doista sve čuje i zna.
16
228. Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno
da kriju ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha
i u onaj svijet vjeruju. Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok one
čekaju, vrate ako žele da dobro djelo učine. One imaju isto toliko
prava koliko i dužnosti, prema zakonu, - samo, muževi imaju prednost
pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.
229. Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im
na lijep način razvod dati. A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta
od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove
propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise
neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Allahovi
propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju,
nepravedni su.
230. A ako je opet pusti, onda mu se ne može vratiti što se neće za
drugog muža udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh
da se jedno drugom vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati;
to su Allahove odredbe, on ih objašnjava ljudima koji žele da znaju.
231. Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune njima propisano
vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno
otpremite. I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko
tako postupi – ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim
propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga i
mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da
Allah sve zna – na umu imajte.
232. A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za
čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se
slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u
Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljepše. A Allah sve zna, a vi
ne znate.
233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da
dojenje potpuno bude. Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj
mogućnosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti
svojih: majka ne smije da trpi štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog
svoga djeteta. I nasljadnik je dužan sve to. A ako njih dvoje na lijep
način i sporazumno odluče da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako
zaželite da djeci svojoj dojilje nađete – pa, nije grijeh kada od srca
ono što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro
vidi ono što radite.
234. Žene su dužne da čekaju četiri mjeseca i deset dana poslije smrti
svojih muževa. I kada one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi
niste odgovorni za ono što one, po zakonu, sa sobom urade, - a Allah
dobro zna ono što vi radite.
235. I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da će te ih vi
zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete. Allah zna da ćete o njima
misliti, ali im potajno ništa ne obećavajte, samo pošteno govorite. I
ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne
isteče; i imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa ga se
pričuvajte, i znajte da On prašta i da je blag.
236. Nije vaš grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima
stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. I velikodušno ih
darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah
prema svom; to je dužnost za one koji žele da dobro djelo učine.
17
237. A ako ih pustite prije nego što ste u odnos sa njima stupili, a
već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu od onoga što
ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji
odlučuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliže čestitosti.
I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete, ta Allah
zaista vidi šta radite.
238. Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred
Allahom ponizno stojte.
239. Ako se budete nečega bojali, onda hodeći ili jašući. A kada budete
sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste
znali.
240. Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe
žene – treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdržavanje
i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi niste
odgovorni za ono što one sa sobom, po zakonu, urade; - a Allah je silan
i mudar.
241. Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to
daju oni koji se Allaha boje!
242. Allah vam tako objašnjava propise svoje da biste razmislili.
243. Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje
pobjegli – a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" – a
poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina
ljudi ne zahvaljuje.
244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje i sve
zna.
245. Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On
mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se
povratiti.
246. Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom
vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu
borili!" – "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?" –
reče on. – "Zašto da se ne borimo na Allahovom putu" – rekoše -, "mi
koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?" A kada im
borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna
one koji su sami prema sebi nepravedni.
247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" – reče im vjerovjesnik
njihov. – "Odakle da nam još on bude vladar kada smo mi preči od njega
da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" – rekoše oni. – "Allah
je njega da vlada vama izabrao" – reče on – "i velikim znanjem i snagom
tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je
neizmjerno dobar i On zna sve".
248. "Znak njegove vlasti" – reče im vjerovjesnik njihov – "biće kovčeg
koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za
vas od Gospodara vašeg i ostatak onoga što Musa i Harun ostavili. To
vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
249. I kad Talut vojsku izvede reče: "Allah će vas staviti na iskušenje
kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne
napije, jedino ako šakom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih,
napiše iz nje. I kada je pređoše, on i oni koji su s njim vjerovali –
povikaše: "Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom
18
njegovom!’ Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allah izići
rekoše: "Koliko su puta malobrojne čete, nadjačale mnogobrojne čete!" –
A Allah je na strani izdržljivih.
250. I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše:
"Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i
pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"
251. I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah
mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A
da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered
nastao, - ali, Allah je dobar svim svjetovima.
252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. a ti si,
zaista, poslanik!
253. Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od
njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu
Merjminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali. Da je Allah
htio, ne bi se međusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni
dokazi već došli, ali oni su se razišli; neki od njih su vjerovali, a
neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobnmo ubijali,
ali Allah radi ono što On želi.
254. O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije
nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni
posredništva! – A nevjernici sami sebi čine nepravdu.
255. Allah je – nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni
drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na
Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja
Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a
od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć
Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje
njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!
256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno
razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha
– drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje
i zna.
257. Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na
svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtanii oni ih odvode
sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici džehennema, oni će u njemu
vječno ostati.
258. Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru
prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče:
"Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem
život i smrt!" – "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka" – reče Ibrahim
-, "pa učini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. – A Allah
silnicima neće ukazati na pravi put.
259. Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog
grada, povikao: "Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?" I Allah
učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživje i
zapita: "Koliko si ostao?" – "Dan ili dio dana" – odgovori. "Ne", reče
On -, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, -
nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom
ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih
19
mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve
može!"
260. A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve
oživljuješ!" – On reče: "Zar ne vjeruješ?" – "Vjerujem" – odgovori on -
, "ali bih da mi se srce smiri." – "Uzmi četiri ptice" – reče On – " i
isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim
ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar"
261. Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji
posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu
zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno
dobar i sve zna.
262. One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što
potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara
njihova, - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.
263. Lijepa riječi izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati
vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama,
kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a
ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su slični litici sa
oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće
dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da
vjeruju Allah neće ukazati na pravi put.
265. Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i
da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva
obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kišerosulje.
A Allah dobro vidi ono što vi radite.
266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove
loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je
ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje
i ona izgori? – Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.
267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onoga
što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste
to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih
očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.
268. Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a
Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i
zna sve,
269. On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje
darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji
su razumom obdareni.
270. Za sve što potrošite i što zavjetujete – Allah, sigurno, za to
zna! – A nevaljalima neće niko moći pomoći.
271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je
dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših
rđavih postupaka. – A Allah dobro zna ono što radite.
272. Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi
put onoga koga On hoće. Imetak koji udjelite drugima u vašu je korist,
ono što udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od
imetka udjelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti
učinjeno krivo –
20
273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da
zarađuju pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti,
imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju
ljudima. – A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to
zna.
274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno,
dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za
čim oni neće tugovati.
275. Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga
je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: "Kamata je isto što
i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do
koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je
prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji to opet
učine – biće stanovnici džehennema, u njemu će vječno ostati.
276. Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli
nijednog nevjernika, grešnika.
277. One koje vjeruju i čine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat
daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i
ni za čim oni neće tugovati.
278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako
ste pravi vjernici.
279. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i
Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka
vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.
280. A oko je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je
bolje, nek znate, da dug poklonite.
281. I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se
svakome ono što je zaslužio isplatiti, - nikome krivo neće učinjeno
biti.
282. O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do
određenog roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka
se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a
dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i
neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili
ako nije u stanju da u pero kazuje, onda neka kazuje njegov staratelj,
i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema
dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate
kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti.
Svjedoci treba na svaki poziv da se odazovu. I neka vam ne bude mrsko
da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja.
To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne
sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete,
onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada
kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni
svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha, -
Allah vas uči, i Allah sve zna.
283. Ako ste na putu, a ne nađete pisara, onda uzmite zalog. A ako
jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu
povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite
svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grešno, a Allah dobro
zna ono što radite.
21
284. Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali
vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati;
oprostiće onome kome On hoće, a kazniće onoga koga On hoće – Allah je
kadar sve.
285. Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova,
i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige
Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika
Njegovih." I oni govore: "Ĉujemo i pokoravamo se; oprosti nam,
Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti."
286. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu
korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.
Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!
Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one
prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo
podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti
si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!