SURA 10. YUNUS * JUNUS

SURA 10. YUNUS * JUNUS
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige.
2. Zašto je èudno ljudima što Mi objavljujemo jednom izmeðu njih:
"Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara
njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi èarobnjak!"
3. Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest vremenskih
razdoblja stvorio, a onda, - upravljajuæi Aršom, svemirom zagospodario.
Niko se neæe moæi zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto to
vam je Allah, Gospodara vaš, pa se Njemu klanjajte! Zašto ne
razmislite?
4. Njemu æete se svi vratiti, - Allahovo je istinito obeæanje -, On
doista iz nièega stvara, On æe poslije to ponoviti, da bi pravedno
nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela èinili. A one koji ne
budu vjerovali èeka piæe od kljuèala vode i patnja nesnosna, zato što
su nevjernici bili.
5. On je Sunce izvorom svjetlosti uèinio, a Mjesec sjajnim i položaje
mu odredio da biste znali broj godina i raèunanje. – Allah je to mudro
stvorio. – On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju.
6. U smjeni noæi i dana i u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji
stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje.
7. Onima koji ne oèekuju da æe pred Nas stati i koji su zadovoljni
životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema
dokazima Našim ravnodušni –
8. prebivalište njihovo biæe džehennem, zbog onoga što su radili.
9. One koji vjeruju i èine dobra djela Gospodar njihov æe na pravom
putu podržati, zato što vjeruju; rijeke æe teæi ispred njih u
džennetima zadovoljstva,
10. molitva njihova biæe u njima: "Hvaljen neka si, Allahu!", pozdrav
njihov; "Mir vama!" a njihova posljednja molitva: "Tebe, Allaha,
Gospodara svjetova hvalimo!’
91
11. Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad
traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u
zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da æe pred Nas stati.
12. kada èovjeka snaðe nevolja, on Nam se moli: ili ležeæi, ili
sjedeæi, ili stojeæi. A èim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da
Nam se nije ni obraæao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.
Tako se nevjernicima èini lijepim ono što rade.
13. Mi smo drevne narode prije vas uništavali zato što nisu povjerovali
kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da
vjeruju. Tako Mi kažnjavamo narod nevjernièki.
14. Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uèinili, da bismo
vidjeli kako æete postupati.
15. A kad im se kazuju ajeti Naši, koji su jasni, onda govore oni koji
ne vjeruju da æe pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur’an ili ga
izmijeni!" – Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja
slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, - ako budem
neposlušan svome Gospodaru -, patnje na Velikom danu."
16. Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bi kazivao niti bi vas On s
njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo meðu vama boravio, - zar
ne shvaæate?"
17. Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi ili
koji Njegove dokaze smatra neistinitim?! Mnogobošci doista neæe
uspjeti.
18. Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti
im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši zagovornici kod
Allaha." Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji
postoji nešto, a On zna da ne postoji!" Neka je hvaljen On i vrlo
visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!
19. Ljudi su jednu zajednicu saèinjavali, a onda su se jedan drugome
suprostavili. A da nije Rijeèi ranije izreèene od Gospodara tvoga,
ovima bi veæ bilo presuðeno o onome oko èega se razilaze.
20. Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje jedno èudo?" Ti
reci: "Samo Allah zna što æe biti, pa prièekajte, i ja æu s vama
èekati.’
21. A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja
ih snaðe, oni opet u dokaze Naše neæe da vjeruju. Reci: "Allah je brži
u kažnjavanju, izaslanici Naši ono što vi ispletkarite doista
zapisuju".
22. On vam omoguæava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u laðama i
kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju
tome, naiðe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni
se uvjere da æe nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga
izbaviš, sigurno æemo biti zahvalni!"
23. A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova èine nered na
Zemlji! O judi, nepravda koju èinite da biste u životu na ovom svijetu
uživali – samo vama šteti; nama æete se poslije vratiti i Mi æemo vas o
onom što ste radili obavijestiti!
24. Život na ovom svijetu je slièan bilju zemaljskom na koje Mi
spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi
i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici
92
njezini pomisle da su oni toga gospodari, doðe zapovijed Naša, noæu ili
danju, i Mi to pokosimo, kao da prije nièeg nije ni bilo. Eto, tako Mi
potanko izlažemo dokaze narodu koji hoæe da razmisli.
25. Allah poziva u Kuæu mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoæe.
26. One koji èine dobra djela èeka nagrada, i više od toga! Lica
njihova neæe tama i sjeta prekrivati; oni æe stanovnici dženneta biti,
u njemu æe vjeèno boraviti.
27. A one koji èine nevaljala djela èeka kazna srazmjerna onom što su
poèinili; njih æe potištenost prekrivati, niko ih od Allaha neæe
zaštiti, lica æe im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi
mrkle noæi: stanovnici vatre æe oni biti, i u njoj æe vjeèno boraviti!
28. A na Dan kad ih sve sakupimo, reæi æemo onima koji su Allahu druge
ravnim smatrali: "Stanite, vi i božanstva vaša!" – pa æemo ih
razdvojiti; a božanstva njihova æe reæi: "Niste se vi nama klanjali,
29. Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da
ste nam se klanjali."
30. Tu æe svako saznati ono što je prije uradio – biæe vraæeni Allahu,
svome istinskom Gospodaru, a neæe im biti onih koje su izmišljali.
31. Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, èije su djelo sluh i vid,
ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja
svim"? – "Allah"! – reæi æe oni -, a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne
bojite?"
32. To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta
osim zablude? Pa kuda se onda odmeæete?
33. Tako æe se obistiniti rijeè Gospodara tvoga da vjerovati neæe oni
koji u grijehu žive.
34. Reci: "Može li ijedno vaše božanstvo da stvara iz nièega, zatim da
to ponovo uèini?" Reci: "Allah stvara iz nièega, zatim æe to ponovo
uèiniti!" Pa kuda se onda odmeæete?
35. Reci: "Može li ijedno vaše božanstvo da uputi na pravi put?" i
odgovori: "Samo Allah upuæuje na pravi put!" Pa da li je onda
dostojniji da se poštiva onaj koji na pravi put upuæuje ili onaj koji
ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi?
Šta vam je, kako rasuðujete?!
36. Veæina njih slijedi samo predpostavke; ali predpostavke nisu nimalo
od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade.
37. Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allah je – on potvrðuje istinitost
prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od
Gospodara svjetova je!
38. A oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao
što je njemu objavljena, i koga god hoæete, od onih u koje mimo Allaha
vjerujete, u pomæ pozovite, ako istinu govorite."
39. Oni porièu prije nego što temeljito saznaju šta ima u njemu, a još
im nije došlo ni tumaèenje njegovo; tako su isto oni prije njih
poricali, pa pogledaj kako su nasilnici završili!
40. Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospodar
tvoj dobro poznaje smutljivce.
93
41. I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: "Meni – moja, a vama –
vaša djela; vi neæete odgovarati za ono što ja radim, a ja neæu
odgovarati za ono što vi radite."
42. Ima ih koji dolaze da te slušaju. A možeš li ti uèiniti da te gluhi
èuju, koji ni pameti nemaju?
43. A ima ih koji te posmatraju. A možeš li ti uputiti na pravi put
slijepe, koji ni razuma nemaju?
44. Allah zaista neæe nikakvu nepravdu ljudima uèiniti, ljudi je sami
sebi èine.
45. A na Dan kada ih on sakupi uèiniæe im se da su boravili samo jedan
èas u danu, i jedni druge æe prepoznati. Oni koji su poricali da æe
pred Allaha stati i koji nisu pravim putem išli biæe izgubljeni.
46. Bilo da ti pokažemo dio onoga èime im prijetimo, bilo da ti dušu
uzmemo, Nama æe se oni vratiti, i tada æe Allah biti svjedok za ono što
su èinili.
47. Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doðe meðu
njih, njima æe biti pravedno presuðeno, nasilje im neæe biti uèinjeno.
48. Oni govore: "Kada æe veæ jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
49. Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku
korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoæe! Svaki narod ima
konac, i kad konac njegov doðe – ni za tren ga neæe moæi ni odložiti ni
ubrzati".
50. Reci: "Kažite vi meni; ako æe vas kazna Njegova noæu ili danju
zadesiti, zašto je onda požuruju mnogobošci?
51. Zar æete tek onda kad se dogodi – u nju povjerovati? zar tek tada,
a ranije ste je požurivali?"
52. Zatim æe se reæi onima koji su se prema sebi ogriješili: "Iskusite
patnju vjeènu; zar se kažnjavate više nego što ste zaslužili?"
53. Oni te zapitkuju: "Da li je istina da æe ono biti?" Reci: "Jest,
Gospodara mi moga, zaista je istina i vi neæete moæi umaæi!’
54. Kada bi nevjernik imao sve ono što na Zemlji postoji, sve bi on to
dao samo da se otkupi. A kada oni dožive patnju, sakriæe tugu, i biæe
im po pravdi presuðeno, neæe im se uèiniti nažao.
55. Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja
æe se sigurno ispuniti! – Ali veæina njih ne zna.
56. On život i smrt daje i Njemu æete se vratiti.
57. O ljudi, veæ vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za
vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.
58. Reci; "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je
bolje od onoga što gomilaju."
59. Reci: "Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje
smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Recite: "Da li vam je
prosuðivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?"
60. I šta misle oni koji o Allahu iznose laži, šta æe na Sudnjem danu
biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali veæina njih
ne zahvaljuje.
94
61. Što god ti važno èinio, i što god iz Kur’ana kazivao, i kakav god
vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate.
Gospodaru tvome ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko
trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veæe od toga, što nije u
Knjizi jasnoj.
62. I neka se nièega ne boje i ni za èim neka ne tuguju Allahovi
štiæenici,
63. oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,
64. za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, - Allahove
rijeèi niko ne može izmjeniti – to æe, zaista, velik uspjeh biti.
65. Neka te ne žaloste besjede njihove! Uistinu, sva moæ pripada
Allahu; On sve èuje i sve zna.
66. U Allahovoj vlasti su svi i na nebesima i na Zemlji. A oni koji se
pored Allaha božanstvima klanjaju, povode se samo za predpostvakama i
samo uobražavaju.
67. On vam je dao noæ da u njoj poèinak imate, i dan da gledate. To su
dokazi za ljude koji èuju.
68. Oni govore: "Allah je sebi uzeo dijete!’ – Hvaljen neka je On! On
ni o kome ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je!
Vi za to nikakav dokaz nemate. Zašto o Allahu govorite ono što ne
znate!
69. Reci: "Oni koji o Allahu laži iznose neæe postiæi ono što žele".
70. Uživaæe kratko na ovom svijetu, a zatim æe se Nama vratiti i Mi
æemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali.
71. Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reèe narodu svome: "O narode moj,
ako vam je dodijao moj boravak meðu vama i moje opominjanje Allahovim
dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zajedno sa
božanstvima svojim, odluèite, i to ne krijte; zatim to nada mnom
izvršite i ne odgaðajte!
72. A ako glave okrenete- pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene
æe Allah nagraditi, meni je nareðeno da budem musliman."
73. Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u laði njega i one koji bijahu uz
njega spasismo i namjesnicima ih uèinismo, a one koji dokaze Naše nisu
priznavali potopismo, pa pogledaj kako su završili oni koji se na
opomene nisu osvrtali!
74. Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni
su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono što
prije nisu priznavali. Tako Mi peèatimo srca onih koji u zlu prelaze
svaku mjeru.
75. Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa èudima Našim
faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili – a bio je to
grešan narod:
76. kad im je od Nas došla Istina, rekli su: "Ovo je zaista prava
èarolija!"
77. "Zar za istinu koja vam je došla kažete da je èarolija?" – reèe
Musa -, "a èarobnjaci neæe nikada uspjeti!’
95
78. A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na èemu smo
zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E
neæemo ni vama dvojici vjerovati!’
79. I faraon reèe: "Dovedite mi sve vješte èarobnjake!"
80. I kad èarobnjaci doðoše, Musa im reèe: "Bacite što imate da
bacite!’
81. I kad oni baciše, Musa uzviknu: "Ono što ste priredili èarolija je!
Allah æe je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvaranjaka
uspije,
82. Allah æe svojom moæi istinu utvrditi, makar što æe to nevjernicima
krivo biti!"
83. I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faronova, iz
strah da ih faraon i glavešine njegove ne poènu zlostavljati, - a
faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.
84. I Musa reèe: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se
pouzdajte ako ste muslimani!’
85. "U Allaha se uzdamo!" - rekoše oni. "Gospodaru naš, ne uèini da
zbog nas doðu u iskušenje ljudi koji nasilje èine,
86. i spasi nas, milošæu Svojom, od naroda koji ne vjeruje!
87. I Mi objavismo Musau i bratu njegovu; "U Misiru svome narodu kuæe
izgradite i bogomoljama ih uèinite i u njima molitve obavljajte! A ti
obraduj vjernike!'
88. I Musa reèe: "Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama
njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru
moj, zavode s puta Toga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i
zapeèati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju
nesnosnu!"
89. "Uslišena je molba vaša!" – reèe On -, " a vas dvojica na pravom
putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!"
90. I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili
faraon i vojnici njegovi progoneæi ih ni krive ni dužne. A on, kad se
poèe daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg
vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"
91. "Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!
92. Danas æemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouèan primjer
onima poslije tebe", - ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim
poukama.
93. I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom
ih opskrbili, i tek kad im je došlo prvo saznanje, oni su se u
mišljenju razišli. A Gospodar tvoj æe im sigurno na Sudnjem danu
presuditi o onom u èemu su se razilazili.
94. Ako sumnjašu ono što ti objavljujemo, upitaj one koji èitaju
Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i
nikako ne budi od onih koji su u sumnji.
95. I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi
bio izgubljen.
96
96. A oni na kojima se ispuni Rijeè Gospodara tvoga zaista neæe
vjerovati,
97. makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu.
98. Zašto nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i kome je
vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je
povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu
još izvjesno vrijeme produžili?
99. Da Gospodar tvoj hoæe, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa
zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?
100. Nijedan èovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kažnjava one
koji neæe da razmisle.
101. Reci: "Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!" – A ni od
kakve koristi neæe biti dokazi i opomene narodu koji neæe da vjeruje.
102. Zar oni èekaju da ih snaðe nešto slièno onome što je snašlo one
koji su prije njih bili i nestali? Reci: "Pa èekajte, i ja æu s vama
èekati!’
103. Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto
tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike.
104. Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja
se neæu klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, veæ æu se
klanjati Allahu, koji æe vam duše uzeti. Meni je nareðeno da budem
vjernik,
105. i: "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik,
106. i, pored Allah, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni
nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nevjernik.
107. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može
otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu
sprijeèiti; On njome nagraðuje onoga koga hoæe od robova svojih; On
prašta i milostiv je."
108. Reci: "O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i onaj ko se
uputi pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene
stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš odvjetnik."
109. Ti slijedi ono što ti seobjavljuje i budi strpljiv dok Allah ne
presudi, On je sudija najbolji!