SURA 27. AN-NAML * MRAVI

SURA 27. AN-NAML * MRAVI
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Ta-sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,
2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,
3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet
čvrsto vjeruju.
4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe
postupke njihove – zato oni lutaju;
5. njih čeka zla kob, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni,
6. a ti, zaista, primaš Kur’ana od Mudroga i Sveznajućeg!
7. Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda
vijest kakvu ili ću vam donijeti ragorjelu glavnju da biste se
ogrijali",
8. neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni
koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je
hvaljen Allah, Gospodar svjetova!
178
9. O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!
10. Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija,
kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod
Mene ne treba ničega da boje;
11. a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja
ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.
12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti
bolesna, - biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni
su, doista, narod nevjernički.
13. I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava
čarolija!’
14. I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da
su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.
15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu
koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!
16. I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da
razumijemo ptičje glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava
blagodat!"
17. I skupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinnovi i ljudi i ptice,
sve četa do čete, postrojeni,
18. i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite
u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i
ne primjetite!"
19. I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj,
omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i
roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i
uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"
20. I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije
odsutan?
21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti
ili ću ga zaklati!’
22. I ne potraj dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne
znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega
dato, a ima i prijesto veličanstveni:
24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, -
šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih
odvratio, te oni ne umiju da nađu pravi put
25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima
i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!"
27. "Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne.
28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni
i pogledaj šta će jedni drugima reći!"
29. "O velikaši", - reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanje
vrijedno pismo
179
30. Od Sulejmana i galsi; ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’
32. "O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta treba da u ovom da
uradim, ja bez vas neću ništa da odlučim!’
33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa,
gledaj šta ćeš narediti!"
34. "Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a
ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.
35. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti".
36. I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče; "Zar da blagom mene
pridobijete? ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao
vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!
37. Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći
oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene".
38. "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije
nego što oni dođu da mi se pokore?"
39. "Ja će ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džinnova – "prije
nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan".
40. "A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige –
"prije nego što okom trepneš". I kad Sulejman vidje da je prijesto već
pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji
me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u
svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je
neovisan i plemenit.
41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili
neće prepoznati!’
42. I kad ona dođe, bi joj rečeno; "Je li ovakav prijesto tvoj" – "Kao
da je on!" – uzviknu ona. – "A nama je prije nego njoj dato znanje, i
mi smo muslimani".
43. a da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo
Allah klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.
44. "Uđi u dvoranu!; - bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je
duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvoran uglačanim
staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj", - uzviknu ona – "ja
sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se
Allahu Gospodaru svjetova!’
45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino
Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno
prepirale.
46. "O narode moj," – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne
kazna prije nego što se pokajete/ Zašto od Allah ne tražite oprosta, da
bi vam se ukazala milost?"
47. "Mi smatramo rđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ –
rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on -, "vi ste
narod koji je stavljen u iskušenje."
48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.
180
49. "Zakunite se najtežom zakletvom: - rekoše – "da ćemo noću njega i
porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći:
’Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu
govorimo.’"
50. I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kazmnili onda kad se nisu
nadali,
51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili
smo sve – i njih i narod njihov,
52. eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je
zaista pouka narodu koji zna -,
53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.
54. I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled
jedni drugih?
55. Zar zbilja sa stršću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi
ste, uistinu, bezumnici."
56. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz
grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!’
57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove.
Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,
58. i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili
opomenuti!
59. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!"
Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju,
60. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu
pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi
učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi
bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje;
61. Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i
na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored
Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;
62. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored
Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –
63. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji
vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored
Allah postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge
Njemu ravnim smatraju! –
64. Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i
koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji
drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!’
65. Reci: "Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se
dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.
66. Zar oni o onom svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju,
oni su slijepi prema njemu."
67. Nevjernici g ovore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlje, i mi i preci
naši, zaista, biti oživljeni?
181
68. Ovim nam se već oda70. vno prijeti, i nama i precima našim, a ovo
su samo izmišljotine naroda drevnih."
69. Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grešnici!’
70. I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki
njihovih.
71. "Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu
govorite?" – pitaju oni.
72. Reci; "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"
73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije
zahvalna.
74. Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na
javu iznose.
75. Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi
jasnoj.
76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se
oni razilaze
77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.
78. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i
Sveznajući,
79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!
80. Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu,
81. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino
dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.
82. I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz
zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše
nisu uvjereni.
83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze
Naše poricali – oni će biti zadržani –
84. i kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne
razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?"
85. I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni
riječ izustiti.
86. Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan
vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.
87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima
i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno
doći.
88. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što
promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On,
doista, zna ono što radite.
89. Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha
na Sudnjem danu pošteđen;
90. a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti.
"Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?"
182
91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga
grada, koji je On učinio svetim – a njemu sve pripada – i naređeno mi
je da budem poslušan
92. i da Kur’an kazujem; onaj ko bude išao pravim putem, na pravom putu
je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: "Ja samo
opominjem."
93. I reci; "Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete
ih vi poznati!’ A Gospodar tvoj motri na ono što radite.