SURA 15. AL-HIGR * HIDŽR

SURA 15. AL-HIGR * HIDŽR
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!
2. Zažaliæe nevjernici èesto što nisu postali muslimani.
3. Pusti ih neka jedu i naslaðuju se, i neka ih zavara nada, - znaæe
oni!
4. A Mi smo uništavali gradove samo u odreðeno vrijeme,
5. nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.
116
6. Oni govore: "Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!
7. Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!’
8. Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da
èekaju.
9. Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista æemo Mi nad njim bdjeti!
10. I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali
11. i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.
12. Eto tako Mi Kur’an uvodimo u srca nevjernika,
13. oni u nj neæe vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima
davnašnjim.
14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju
uspinjali,
15. opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se prièinjava, mi smo ljudi
opèinjeni!"
16. Mi smo na nebu sazviježða stvorili i za one koji ih posmatraju
ukrasili
17. i èuvamo ih od svakog šejtana prokletog;
18. a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.
19. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomiène planine razbacali i
uèinili da na njoj sve s mjerom raste,
20. i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite.
21. I ne postoji ništa èije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo
samo onoliko koliko je potrebno.
22. Mi šaljemo vjetrove da oploðuju, a iz neba spuštamo kišu da imate
šta piti – vi time ne možete raspolagati.
23. I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vjeèni,
24. i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one
koji æe poslije doæi,
25. a On, Gospodar tvoj æe ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve
zna.
26. Mi smo stvorili Adema od ilovaèe, od blata ustajalog,
27. a još prije smo stvorili džinnove od vatre užarene.
28. I kad Gospodar tvoj reèe melekima: "Ja æe stvoriti èovjeka od
ilovaèe, od blata ustajalog,
29. i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!’
30. sve meleki su se, zajedno poklonili,
31. osim Iblisa; on nije htio da se njima pokloni.
32. "O, Iblise," – reèe On – "zašto ti ne htjede da se pokloniš?"
33. "Nije moje" – reèe- "da se poklonim èovjeku koga si stvorio od
ilovaèe, od blata ustajalog."
34. "Onda izlazi iz dženneta", - reèe On -, "nek si proklet
117
35. i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"
36. "Gospodaru moj," – reèe on – "daj mi vremena do dana kada æe oni
biti oživljeni!"
37. "Daje ti se rok" – reèe On –
38. "do Dana veæ odreðenog."
39. "Gospodaru moj," – reèe -, "zato što si me u zabludu doveo, ja æu
njima naZemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiæu se da ih sve
zavedem,
40. osim meðu njima Tvojih robova iskrenih."
41. "Ove æu se istine Ja držati" – reèe On:
42. "Ti neæeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima
koji te budu slijedili, od onih zalutalih."
43. Za sve njih mjesto sastanka džehennem æe biti,
44. on æe sedam kapija imati i kroz svaku æe odreðen broj njih proæi.
45. oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili,
oni æe u džennetskim bašèama pored izvora biti.
46. "Uðite u njih sigurni, straha osloboðeni!"
47. I Mi æemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni æe kao braæa na
divanima jedni prema drugima sjediti,
48. tu ih umor neæe doticati, oni odatle nikada neæe izvedeni biti.
49. Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam
milostiv,
50. ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!
51. I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, -
52. kada su mu ušli i rekli: "Mir!’ – on je rekao; "Mi smo se vas
uplašili."
53. "Ne plaši se!’ – rekoše -, "donosimo ti radosnu vijest, uèena sina
æeš imati."
54. "Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" –
reèe on -, "èime me radujete?"
55. "Donosimo ti radosnu vijest koja æe se doista obistiniti" – rekoše
oni -, "zato nadu ne gubi!"
56. "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su
zabludjeli" – reèe on
57. i upita: "A šta vi hoæete, o izaslanici?"
58. "Mi smo poslani narodu navjernièkom" – rekoše -,
59. "samo æemo svu Lutovu èeljad spasiti,
60. osim žene njegove, ona æe, odluèili smo, sa ostalima kaznu
iskusiti."
61. I kad izaslanici doðoše Lutu,
62. on reèe: "Vi ste, doista, ljudi neznani!’
63. "Ne!; - rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,
118
64. donosimo ti ono što æe se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu
govorimo.
65. Izvedi èeljad svoju u gluho doba noæi, a ti budi na zaèelju
njihovu, i neka se niko od vas ne osvræe, veæ produžite u pravcu kuda
vam se nareðuje!"
66. I Mi smo mu objavili ono što æe se zbiti: da æe oni, svi do
posljednjeg, u svitanje uništeni biti.
67. U to doðoše stanovnici grada, veseli.
68. "Ovo su gosti moji" – reèe on – "pa me ne sramotite,
69. i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"
70. "A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" – povikaše oni.
71. "Ako veæ hoæete da nešto èinite, eto kæeri mojih!’ – reèe on.
72. A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.
73. i njih je zadesio straš glas kad je Sunce izlazilo,
74. i Mi smo uèinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao
kišu grumenje od skamenjene gline sruèili, -
75. to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, -
76. on je pored puta, i sada postoji;
77. to je doista pouka za one koji vjeruju.
78. A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,
79. pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.
80. I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,
81. a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave
okrenuli.
82. Oni su kuæe u brdima klesali, vjerujuæi da su bezbjedni,
83. pa i njih u svitanje strašan glas zadesi
84. i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.
85. Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je izmeðu njih mudro stvorili. èas
oživljenja æe zacijelo doæi, zato ti velikodušno oprosti,
86. Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznajuæi. –
87. Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an
velièanstveni ti objavljujemo.-
88. Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od
njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi
89. i reci: "Ja samo javno opominjem!’ –
90. kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,
91. one koji Kur’an na dijelove dijele.
92. I tako Mi Gospodara tvoga, njih æemo sve na odgovornost pozvati
93. za ono što su radili!
94. Ti javno ispovijedaj ono što ti se nareðuje i mnogobožaca se okani,
119
95. Mi æemo te osloboditi onih koji se rugaju,
96. koji pored Allah drugog boga uzimaju; i znaæe oni!
97. Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore,
98. zato velièaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj,
99. i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!