SURA 14. IBRAHIM * IBRAHIM

SURA 14. IBRAHIM * IBRAHIM
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova
Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga
2. Allaha, èije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od
užasne patnje teško nevjernicima,
3. koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta i koji od
Allahova puta odvraæaju i nastoje da ga prikažu krivim! Oni su u
velikoj zabludi.
113
4. Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda
svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoæe i
ukazuje na pravi put onome kome hoæe; On je Silan i Mudar.
5. I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na
svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!: To su, uistinu, dokazi za
svakog onog ko je strpljiv i zahvalan.
6. I kad Musa reèe narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas
je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muèili, koji
su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali, - to vam je
bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega -,
7. i kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja æu vam,
zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista æe
stroga biti."
8. I Musa još reèe: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji,
- pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale
dostojan."
9. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i
o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! –
Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta
stavljali i govorili; "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi
veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate!’
10. Poslanici njihovi su govorili: "Zar se može sumnjati u Allaha,
Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše
oprostio i da bi vas do roka odreðenog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi
ste ljudi kao i mi; hoæete da nas odvratite od onih kojima su se preci
naši klanjali – pa, donesite nam èudo vidljivo!’
11. "Mi jesmo ljudi kao i vi" – govorili su im poslanici njihovi -,
"ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoæe;
mi vam ne možemo donijeti èudo bez Allahove volje – a vjernici neka se
samo u Allaha uzdaju.
12. Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo
uputio? Mi æemo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas budete
stavljali – a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"
13. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili æete vjere naše
biti ili æemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je
Gospodar njihov objavljivao: "Mi æemo vjernike sigurno uništiti
14. i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biæe to za one koji æe se
polaganja raèuna preda Mnom bojati i koji æe od prijetnje moje
stahovati."
15. I poslanici su pomoæ tražili, pa je svaki oholi i inadžija
nastradao, -
16. pred njim æe džehennem biti – i on æe biti pojen odvratnom
kapljevinom,
17. muèiæe se da je proguta, ali je nikako neæe moæi proždrijeti i smrt
æe mu sa svih strana prilaziti, ali on neæe umrijeti; njega æe teška
patnja èekati.
18. Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u
olujnom danu raznese; neæe moæi da oèekuju nikakvu nagradu za djela
koja su uèinili, to æe teška propast biti!
114
19. Zar ne vidiš da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako
htjedne, vas æe udaljiti i nova stvorenja dovesti;
20. to Allahu nije teško.
21. I iziæi æe svi pred Allaha, pa æe oni koji su bili tlaèeni reæi
glavešinama svojim: "Mi smo bili vaše pristalice, možete li nam imalo
Allahovu kaznu olakšati?" – "Da je nas Allah uputio", - odgovoriæe oni
– "i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam
je, spasa nam više neæe biti."
22. I kada bude sve riješeno, šejtan æe reæi: "Allah vam je pravo
obeæanje dao, a ja sam svoja obeæanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve
vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali;
zato ne korite mene, veæ sami sebe, niti ja mogu vama pomoæi niti vi
možete pomoæi meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali
Njemu ravnim." Nevjernike sigurno èeka bolna patnja.
23. A oni koji su vjerovali i dobra djela èinili biæe uvedeni, voljom
Gospodara njihova, u džennetske bašèe kroz koje æe rijeke teæi i u
njima æe vjeèno boraviti, u njima æe se rijeèju "Mir!’ pozdravljati.
24. Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa rijeè kao lijepo
drvo: korijen mu je èvrsto u zemlji, a grane prema nebu;
25. ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a
Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.
26. A ružna rijeè je kao ružno drvo: išèupanom drvetu s površine zemlje
nema opstanka.
27. Allah æe vjernike postojanom rijeèju uèvrstiti i na ovom i na onom
svijetu, a nevjernike æe u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoæe.
28. Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima
– nezahvalnošæu uzvratili i narod svoj u Kuæu propasti doveli,
29. u džehennem, u kome æe gorijeti, - a užasno je on prebivalište! –
30. i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci:
"Naslaðujte se, završiæete sigurno u vatri!"
31. Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da
udjeljuju i tajno i javno, dio onoga što im mi darujemo, prije nego što
nastupi dan u kome neæe biti trgovanja ni prijateljstva.
32. Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i èini
da pomoæu nje raðaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se
koristite laðama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se
rijekama koristite;
33. i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreæu,
i daje vam da se koristite noæi i danom;
34. i daje vam svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove
blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - èovjek je, uisitnu,
nepravedan i nezahvalan.
35. A kada Ibrahim reèe: "Gospodaru moj, uèini ovaj grad bezbjednim i
saèuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima,
36. oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko
bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao,
pa – Ti, uistinu, praštaš i samilostan si.
115
37. Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj
se ništa ne sije, kod Tvoga èasnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu
obavljali; zato uèini da srca nekih ljudi èeznu za njima i opskrbi ih
raznim plodovima da bi zahvalni bili.
38. Gospodaru naš, Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu
iznosimo. Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu.
39. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka;
Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe.
40. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu;
Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!
41. Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima
– na Dan kad se bude polagao raèun!’
42. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernic!
On im samo pušta do Dana kada æe im oèi ostati otvorene,
43. i kada æe žureæi uzdignutih glava, netremice gledati; a srca æe im
prazna biti.
44. Ti opominji ljude Danom kada æe im kazna doæi, kada æe oni koji su
se ogriješili prema sebi – govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još
samo kratko vrijeme, odazvaæemo se pozivu Tvome i slijediæemo
poslanike!’ – "A zar se prije niste zaklinjali da neæete na onaj
svijet?
45. I nastanili ste se bili u kuæama onih koji su se prema sebi
ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i
primjere smo vam navodili."
46. I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo
što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.
47. Nemoj ni pomisliti da Allah neæe održati obeæanje Svoje poslanicima
Svojim – Allah je, uistinu, silan i strog –
48. na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i
kad svi iziðu pred Allaha Jedinoga i Svemoænog.
49. Toga dana æeš vidjeti grešnike povezane u zajednièke okove;
50. košulje æe im od katrana biti, a vatra æe lica njihova obavijati, -
51. da Allah kazni svakoga prema zasluzi – Allah æe zaista brzo raèun
svidjeti.
52. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je
sano On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!