SURA 18. AL-KAHF * PEĆINA

SURA 18. AL-KAHF * PEĆINA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne
iskrivljenu, nego
2. ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike
koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,
3. u kojoj će vječno boraviti,
132
4. i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."
5. O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ
izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!
6. Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće
da povjeruju?
7. Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo
ljude ko će se od njih ljepše vladati,
8. a Mi ćemo nju i golom ledinom učIniti.
9. Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči
napisana, bili čudo među čudima Našim?
10. Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo; "Gospodaru naš,
daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost",
11. Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.
12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine
boje ocijeniti koliko su vremena proboravili.
13. Ispričaćemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. To su bili
momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više
učvrstili.
14. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli; "Gospodar
naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu
klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.
15. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan
dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati/ A ima li
nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?
16. Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite
se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono
što će vam korisno biti pripremiti."
17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa – obilazi pećinu s
desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su
biliu sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! – kome Allah ukaže
na pravi put, on će pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu
nećeš naći zaštitnika koji će ga na pravi put uputiti.
18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih
prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih
prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i
strah bi te uhvatio.
19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko
ste ovdje ostali?" – upita jedan od njih. – "Ostali smo dan ili dio
dana" – odgovoriše. – "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali’ –
rekoše. – "Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad,
pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane
i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,
20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u
svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!’
21. I MI smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se
uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema
nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli:
"Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su
133
oni." A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo
na ulazu u nju bogomolju!’
22. Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki
će govoriti: "Bila su petorica, pas njihov je bio šesti", nagađajući
ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmorica, a pas njihov
bio je osmi." Reci; "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo
malo njih to zna. Zato ne raspravljej o njima osim površno, i ne pitaj
o njima od njih nikoga!’
23. I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to sigurno sutra! – ne
dodavši:
24. "Ako Bog da!" A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci:
"Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga."
25. A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.
26. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje
jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog
zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao
ortaka."
27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne
može da izmjeni riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći
utočišta nikakva.
28. Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u
želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz
želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo
srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su
postupci daleko od razboritosti
29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka
vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!’ Mi smo nevjernicima pripremili
vatru čiji će ih dim sa svoh strana obuhvatiti; ako zamole pomoć,
pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći.
Užasna li pića i grozna li boravišta!
30. One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo
dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio –
31. čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će
se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife
oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i
krasna li boravišta!
32. I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta
lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive
postavili.
33. Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu
njihovu smo rijeku proveli.
34. On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim
razgovarao; "Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!"
35. I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima,
govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,
36. i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen
Gospodaru svome, sigurno će nešto bolje od ovoga naći."
134
37. I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruješ u
Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te
potupnim čovjekom učinio?
38. Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome
ne smatram ravnim nikoga.
39. A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! – moć je
samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u
tebe,
40. pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvog dati, a na tvoj
nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,
41. ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada."
42. I propadoš plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za
onim što je u njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po
podupiračima svojim – i govoraše: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam
smatrao ravnim nikoga!’
43. I nije imao ko bi mu mogao da pomogne, osim Allaha; a sam sebi nije
mogao pomoći.
44. Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i
čini da se sve na najbolji način okonča.
45. Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i
poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i
vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!
46. Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra
djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i
ono u što se čovjek može pouzdati.
47. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu, - a
njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili -,
48. pred Gospodarom tvojim biće oni u redove poredani: "Došli ste Nam
onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo
vrijeme za oživljenje odrediti."
49. I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grešnike prestravljene
zbog onog što je u njoj. "Teško nama!’ – govoriće – "kakva je ovo
knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" –
i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu
učiniti.
50. A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!’ – svi su se
poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džinnova i zato se ogriješio
o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored
Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je
šejtan loša zamjena nevjernicima!
51. Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa i
Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam
uzimao one koji na krivi put upućuju.
52. A na Dan kad On rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su
ortaci Moji!" – i kad ih pozovu, oni im se neće odazvati i Mi ćemo
učiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza,
53. i grešnici ugledaće vatru i uvjeriće se da će u nju pasti, i da im
iz nje neće povratka biti.
135
54. U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne
primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.
55. A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da
od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što očekuju sudbinu drevnih
naroda ili što čekaju da ih snađe kazna na očigled svega svijeta.
56. Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da
opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi
time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.
57. I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gosspodara
svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je
učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate, i
gluhim ih činimo; i ako ih ti na pravi put pozoveš oni, kad su takvi,
nikada neće pravim putem poći.
58. Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za
ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka
određeni čas, od koga neće naći utočišta.
59. A ona sela i gradove smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu
vjerovali i za propast njihovu bismo tačno vrijeme odredili.
60. A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta
gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići"
61. I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju,
zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
62. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu, jer
smo se od ovog našeg putovanja umorili."
63. "Vidi!" – reče on – "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam
zaboravio onu ribu, - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne
spomenem -, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!"
64. "E, to je ono što tražimo!" – reče Musa, i njih dvojica se vratiše
putem kojim su bili došli,
65. i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome
što samo Mi znamo naučili.
66. "Mogu li da te pratim" – upita ga Musa -, "ali da me poučiš onome
čemu si ti ispravno poučen?"
67. "Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš" – reče onaj -,
68. "a ikako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?"
69. "Vidjećeš da će strpljiv biti, ako Bog da! – reče Musa – "i da ti
se neću ni u čemu protiviti."
70. "Ako ćeš me već pratiti" – reče onaj -. "onda me ni o čem ne pitaj
dok ti ja o tome prvi ne kažem!"
71. I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši.
"Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista,
nešto vrlo krupno!’
72. "Ne rekoh li ja" – reče onaj – "da ti, doista, nećeš moći izdržati
sa mnom?"
73. "Ne karaj me što sam zaboravio" – reče – "i ne čini mi poteškoće u
ovom poslu mome!"
136
74. I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj
ubi, Musa reče: "Što ubi dijete bezgrešno, koje nije nikoga ubilo!
Učinio si, zaista, našto vrlo ružno!"
75. "Ne rekoh li ja tebi" – reče onaj – da ti, doista, nećeš moći
izdržati sa mnom?"
76. "Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam" – reče -, "onda se
namoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!"
77. I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše
stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu
njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga
onaj prezida i ispravi. "Mogao si" – reče Musa – "uzeti za to nagradu."
78. "Sada se rastajemo ja i ti!" – reče onaj -, "pa da ti objasnim zbog
čega nisi mogao da se strpiš.
79. "Što se one lađe tiče, - ona je vlasništvo siromaha koji rade na
moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je
svaku ispravnu lađu otimao;
80. što se onoga dječaka tiče, - roditelji njegovi su vjernici, pa smo
se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,
81. a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i
čestitijeg od njega, i milostivijeg;
82. a što se onoga zida tiče, - on je dvojice dječaka, siročadi iz
grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar
čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade
blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je
objašnjenje za tvoje nestrpljenje!’
83. I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci’: "Kazaću vam o njemu neke
vijesti."
84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što
želi
85. I on pođe.
86. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u
jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O
Zulkarnejne," – rekosmo Mi – "ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima
lijepo da postupiš?"
87. "Onoga ko ostane mnogobožac" - reče -, "kaznićemo, a poslije će se
svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.
88. A onome ko bude vjerovao i odbra djela činio – nagrada najljepša, i
s njim ćemo blago postupiti."
89. I on opet pođe.
90. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi
iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni.
91. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
92. i on pođe.
93. Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva
govor razumijevao.
137
94. "O Zulkarnejne," – rekoše oni – "Jedžudž i Medžudž čine nered po
Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te
nagraditi."
95. "Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao" – reče on. "Nego, samo vi
pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.
96. Donesite mi velike komade gvožđa!" I kad on izravna dvije strane
brda, reče: "Pušite!" A kad ga usija, reče: "Donesite mi rastopljen
mjed da ga zalijem."
97. i tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli da ga prokopaju.
98. "Ovo je blagodat Gospodara moga!" – reče on. "A kada se prijetnja
Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja
Gospodara moga će se sigurno ispuniti."
99. I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s
drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti,
100. i toga dana ćemo nevjernicima džehennem jasno pokazati,
101. onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim
razmisle, onima koji nisu htjeli ništa da čuju.
102. Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove
Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili
džehennem.
103. Reci: "Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata
biti,
104. čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će
misliti da je dobro ono što rade?
105. To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji
budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan
biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.
106. Njima će kazna džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što
su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali."
107. Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče
će prebivalište biti,
108. vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim
zamijene.
109. Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara
moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo
se pomogli još jednim sličnim."
110. Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog –
jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka
čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu
ravnim nikoga!"